Ljudi ne razmišljaju mnogo o igrama na sreću dok se na naslovnicama novina ne nađu naslovi poput “Čovjek izboden u tuči u kasinu”, “Student počinio samoubojstvo zbog kockarskih dugova” i “Žena ubila novorođenče da bi zadovoljila svoju ovisnost o kockanju”. Premda ovakvi dramatični naslovi zaokupe našu pozornost. većina problema vezanih uz igre na sreću nije tako dramatična.
Trenutačno za kockanje postoji izraz rekreacijske igre ili igre radi zabave. Igre na sreću su uzbudljive. Zabavne. Ali mogu postati više od toga. Intenzivnost i uzbuđenje koje prati kockanje kod nekih dovodi do promjene u kemiji mozga, koja vodi u istu ovisnost kao droge ili alkohol.
Patološko kockanje je poremećaj kontrole poticaja, a očituje se (1) u igri na sreću da se izbjegne stvarnost, (2) zaokupljenošću igrom, (3) nesposobnošću da se stane kad se jednom počne, (4) nastavkom igranja unatoč negativnim posljedicama i (5) stjecanjem samopoštovanja i vlastite vrijednosti kad se dobije. Kockarima nije najvažniji novac sam po sebi, već uzbuđenje koje ih prati kad dobivaju. Igrači igara na sreću su ovisnici o adrenalinu, ovisni o vlastitoj živčanoj aktivnosti. To se odigrava u mozgu, dakle nije samo loša navik ili nemoralni čin.
Postaje li svatko ovisnik igara na sreću? Ne. Neki su ljudi stvarno “kockari rekreativci” Oni kockaju jednom ili dvaput godišnje iz zadovoljstva. Takvi odlučuju koliko su spremni izgubiti i igraju dok to ne izgube pa odlaze kući. Drugi smatraju kockanje honorarnim zaposlenjem. Igraju da bi zaradili, a pritom im sama aktivnost pruža malo ili nikakvo zadovoljstvo. Vrlo su trijezni kad je riječ o kockanju. Gubitke smatraju “upadanjem u crveno” ili “poslovnim troškovima”. Na nesreću, gubici im često premašuju dobitke.
U saveznoj američkoj državi Connecticut jedne su novine uz pomoć računala provele petogodišnju analizu isplata državne lutrije od 600 i više dolara provjeravajući pojavljuju li se imena dobitnika više no jednom na popisu. Više od sedam tisuća ljudi bili su višekratni dobitnici. Jedan je par skupio 100.000 dolara. No tijekom tog razdoblja potrošili su 125.000 dolara na lutrijske listiće.
Treća vrsta kockara su ovisnici. To su ljudi kojima vlada nesavladiva želja za kockanjem. Čini se da im je stalo sebe uništiti. Ovisničko je kockanje, prema udruzi koja pomaže kockarima sličnoj Anonimnim alkoholičarima, kronična, progresivna bolest koja se ne može izliječiti, ali se može zaustaviti. Glede osobnih karakternih crta, patološki kockari su natprosječne inteligencije i obrazovnih dostignuća. Privlači ih izazov, stimulacija. Uživaju u izvrgavanju riziku i vole se natjecati. Ali kako njihova ovisnost o kockanju napreduje, oni gube ne samo vrijeme i novac, već i osjećaje vrijednosti.
Najčešće posljedice patološkog kockanja su trošenje emocionalnih i materijalnih resursa, dugovi, stečaj, upropaštene obitelji, rastave i čak samoubojstvo. Neki kockari-ovisnici kradu novac na radnom mjestu pa gube posao i čak završavaju u zatvora. Kako netko može znati je li njegovo sudjelovanje u igrama na sreću problem?
Kad bilo koja vrsta igara na sreću, bez obzira koliko se novca i koliko učestalo ulaže, bez obzira dobiva li se ili gubi, počinje utjecati na život ili prouzročuje probleme u bilo kojem životnom području, onda se treba zabrinuti.
Navodim nekoliko pitanja, a odgovori na njih će pokazati je li nečije sudjelovanje u igrama na sreću problematično. (1) Osjećate li, nakon što ste izgubili, da biste se rado što prije vratili da nadoknadite gubitak? (2) Nakon što ste dobili, imate li snažnu želju nastaviti i dobiti još više? (3) Jeste li zbog igara na sreću zanemarili svoju dobrobit i dobrobit svoje obitelji? (4) Jeste li posuditi novac, založili ili prodali nešto da biste imali novca za igre na sreću? (5) Jeste li ikad počinili ili se bavili mišlju da počinite nešto nezakonito kako biste imali novca za kockanje?
Carol Cannon