„Jer bez mene ne možete ništa učiniti.“ (Ivan 15,5)
Prva pouka koju trebamo naučiti … pouka je o ovisnosti o Bogu. … Kao što cvijet preko korijena u zemlji prima zrak, rosu, pljuskove i sunčane zrake, tako mi moramo od Boga primati ono što će služiti životu duše. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 7, str. 165)
Kršćaninu je obećana Božja prisutnost. Ova Stijena vjere živa je Božja prisutnost. I najslabiji se može osloniti na nju. Oni koji sebe smatraju najjačima, mogu postati najslabiji ako se ne oslone na Krista kao na svoju snagu i svoju dostojnost. To je Stijena na kojoj možemo uspješno graditi. Bog nam je blizu u Kristovoj žrtvi pomirnici, u Njegovom posredovanju, u Njegovoj brižnoj, nježnoj snazi kojom upravlja Crkvom. Sjedeći na vječnom prijestolju, On bdije nad njom s najvećom pažnjom. Sve dok pripadnici Crkve budu vjerom dobivali sok i hranu od Isusa Krista, a ne od ljudskih mišljenja i planova i metoda, sve dok budu njegovali svijest o Božjoj blizini u Kristu, sve dok se budu potpuno oslanjali na Njega, imat će životodavnu vezu s Kristom kao što loza ima vezu s trsom. Crkva nije utemeljena na ljudskim teorijama, dugoročnim planovima i običajima. Ona ovisi o Kristu, njezinoj pravednosti. Ona je izgrađena na vjeri u Krista i „vrata pakla neće je nadvladati“ (Matej 16,18).
Snaga svake duše je u Bogu, a ne u čovjeku. U smirenosti i povjerenju treba biti snaga svih onih koji su svoje srce predali Bogu. Kristovo zanimanje za nas nije površno, već je snažnije od zanimanja majke za svoje dijete. … Naš Spasitelj platio nas je svojim ljudskim patnjama i žalostima, uvredama, ukorima, zlostavljanjem, ruganjem, odbacivanjem i smrću. On bdije nad tobom, uzdrhtalo Božje dijete! On će te učiniti sigurnim pod svojom zaštitom. … Ova slabost ljudske naravi neće nam zapriječiti pristup nebeskom Ocu, jer je Krist umro da bi posredovao za nas. (Manuscript 15, 1897.)
Preporučujemo:
