““Jer bez mene ne možete ništa učiniti.”“ (Ivan 15,5b)
Prva pouka koju moramo naučiti… jest pouka o ovisnosti o Bogu. … Kao što cvijet u polju ima svoj korijen u zemlji; kao što on mora primati zrak, rosu, kišu i sunčevo svjetlo, tako i mi moramo primati od Boga sve što održava život naše duše. (7T 194)
Kršćaninu je zajamčena Božja prisutnost. Ova živa Božja prisutnost temeljni je oslonac njegove vjere. I najslabiji se mogu osloniti na nju. Oni koji sebe smatraju najjačima, mogu postati najslabiji ako se ne oslone na Krista kao na svoju snagu, kao na svoju dostojnost. To je Stijena na kojoj možemo uspješno graditi. Bog nam je blizu u Kristovoj žrtvi pomirnici, u Njegovom posredovanju, u Njegovoj nježnoj, vladarskoj sili punoj ljubavi s kojom upravlja Crkvom. Sjedeći na vječnom prijestolju, On bdije nad njom s najvećom pozornošću. Sve dok vjernici Crkve budu vjerom primali životne sokove i hranu od Isusa Krista, a ne od ljudskih mišljenja, izuma i metoda; sve dok budu njegovali svijest o Božjoj blizini u Kristu, sve dok se budu potpuno oslanjali na Njega, imat će životodavnu vezu s Kristom, kao što loza ima vezu s trsom. Crkva nije uspostavljena na ljudskim teorijama, dugoročnim planovima i formama. Ona ovisi o Kristu, njezinoj pravednosti. Izgrađena je na vjeri u Krista i ““ni vrata paklena neće je nadvladati.”“ …
Snaga svake duše je u Bogu, a ne u čovjeku. U miru i uzdanju bit će snaga svih koji svoje srce predaju Bogu. Kristovo zanimanje za nas nije samo usputno, nego snažnije od onog koje pokazuje majka prema svojem djetetu. … Naš Spasitelj otkupio nas je po cijenu svojih ljudskih patnji i tuge, uvreda, poniženja, mučenja, ismijavanja, odbacivanja i smrti. On pazi na tebe, uzdrhtalo Božje dijete. On će ti donijeti sigurnost pod svojom zaštitom. … Slabost naše ljudske naravi neće nam spriječiti pristup nebeskom Ocu, jer je On [Krist] umro da bi posredovao za nas. (MS 15, 1897.)