“Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,19)
„Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” (Rimljanima 3,20) “Da, milošću ste spašeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao.” (Efežanima 2,8.9)
Budući da vjerujemo u milost, opraštanje i ljubav, lako je pomisliti da je Bog toliko snošljiv da nije važno kako živimo ili što radimo. Nije tako. Budući da Mu je stalo do nas, On želi da budemo što zdraviji u bolesnom svijetu.
Bog iznad svega želi našu sreću, i sadašnju i vječnu. I budući da želi da budemo sretni, On ozbiljno shvaća naše potrebe. Mi smo Mu važni.
Stoga Bog čini sve da svoj narod vodi kroz život. Pritom On iznosi načela života da bismo bili zdraviji u duhovnom, tjelesnom, društvenom, duševnom, čak i u profesionalnom aspektu života.
On je dao brojna načela svojem narodu u Starom zavjetu. U Novom zavjetu pružio je dodatne spoznaje o sretnom i zdravom životu, a u današnje vrijeme nastavio je voditi svoj narod preko darova svojega Duha.
Isus želi da prihvatimo Božje savjete s najvećom ozbiljnošću, čak i one koji nam se čine “najmanji” ili nevažni. Nije dobro da umanjimo značenje ovoj ili onoj biblijskoj uputi zato što se ne uklapa u naš plan.
A Isus nam govori da Božja načela trebamo ne samo primjenjivati u svojem životu, već i da druge trebamo o njima poučavati. To obuhvaća našu odgovornost kao roditelja i članova obitelji, naše prilike u crkvi i prilike u društvenoj zajednici i na radnom mjestu.
Mi smo predstavnici Kralja svemira. On želi da Ga shvatimo isto toliko ozbiljno kao i On nas i naše potrebe i probleme. Na taj ćemo se način kao kršćani naći vjerni u “najmanjim” stvarima kao i u velikim u Božjoj knjizi. A to ćemo činiti u blagom Isusovom duhu.
Pomozi nam, Oče, u našoj molitvi.
Preporučujemo:
