„Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!“ (Postanak 3,3)
Eva je otišla iz blizine svojega muža dok je razgledala prekrasna djela prirode u svijetu koji je Bog stvorio, uživajući svim osjetilima u bojama i mirisu cvijeća i ljepoti drveća i grmlja. Razmišljala je i o ograničenju koje im je Bog postavio u odnosu na stablo spoznaje dobra i zla. Bila je oduševljena ljepotom i obiljem koje im je Gospodin stavio na raspolaganje da bi zadovoljio sve njihove potrebe. Sve to, govorila je samoj sebi, Bog nam je dao na uživanje. …
Eva je dolutala u blizinu zabranjenog stabla i poželjela je saznati kako smrt može biti sakrivena u plodu tako lijepog stabla. Bila je iznenađena kada je čula svoja pitanja koja je ponovio neki strani glas. „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“ Eva nije bila svjesna da je otkrila svoje misli glasno razgovarajući sama sa sobom; zato je bila vrlo začuđena kad je čula svoja pitanja ponovljena glasom zmije. Pomislila je da zmija stvarno može čitati njezine misli i da zato mora biti vrlo mudra.
Odgovorila je: „Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’“ „Nato će zmija ženi: ‘Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’”
Eva je prenaglasila riječi Božje zapovijedi, jer je On rekao Adamu i Evi: „Sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!“ U razgovoru sa zmijom, Eva je dodala rečenicu: „I ne dirajte u nj!“ … Ova Evina izjava dala joj je prednost pa je uzela plod, stavila ga u njezine ruke i poslužila se njezinim riječima: „Rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Vidiš da ti se nije dogodilo nikakvo zlo kada si dodirnula plod, pa nećeš doživjeti nikakvo zlo ni kada ga budeš jela!“ … Ona je pojela plod i trenutačno nije osjetila nikakvo zlo. Onda je ubrala plod za sebe i za svojega muža. …
Adam i Eva morali su biti potpuno zadovoljni spoznajom Boga preko Njegovih stvorenih djela i pouka koje su dobivali od svetih anđela. … Bilo je za njihovo dobro i za njihovu sreću da ne steknu spoznaju o grijehu. (Review and Herald, 24. veljače 1874.)