““Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo, premda sve i sami znate i premda ste učvršćeni u sadašnjoj istini.”“ (2. Petrova 1,12)
Bez obzira na to koliko dugo ćemo možda putovati u vječni život, često se trebamo prisjećati milosti našeg nebeskog Oca prema nama i prikupljati nadu i hrabrost iz obećanja Njegove Riječi. … Petar je shvatio vrijednost stalne budnosti u kršćanskom životu i osjetio poticaj Svetoga Duha da uporno nastoji kod vjernika oko njihovog pokazivanja velike pažljivosti u svakidašnjem životu. …
““Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo.”“ Oh, samo kad bismo pred svojim umom održali one pojedinosti koje se tiču naše vječne dobrobiti, ne bismo se upuštali u bilo kakve ludosti ili prazna naklapanja! Životno je djelo pred nama. Mi trebamo pokazati revnost kako bismo utvrdili svoj poziv i izbor, slušajući jednostavne upute sadržane u svetoj Božjoj riječi. …
Ima mnogo pogrešnih detalja kojima omogućavamo da prođu nezapaženo, u trenutcima kada bismo svojim pobožnim razgovorom mogli postaviti primjer ispravnog djelovanja koje bi bilo stalni ukor onima koji čine zlo. Ne možemo sebi dopustiti da naš primjer izgleda kao da odobrava pogrešno postupanje. Postoji raj koji možemo zadobiti i pakao koji možemo izbjeći. U crkvama s velikim brojem vjernika … postoji posebna opasnost od snižavanja mjerila. Kad su mnogi vjernici sabrani na jednom mjestu, neki postaju nemarni i ravnodušni mnogo više nego što bi bili kada bi se našli odvojeni i morali stajati sami. Međutim, čak i u nepovoljnim okolnostima možemo bdjeti u molitvi i pokazati primjer pobožnim razgovorima koji će biti moćno svjedočanstvo za ono što je pravo. … Ne možemo sebi dopustiti da govorimo riječi koje bi obeshrabrile naše kolege hodočasnike na kršćanskom putu. Krist je položio svoj život da bismo mi mogli živjeti s Njim u slavi. Tijekom cijele vječnosti On će na svojim rukama nositi ožiljke od okrutnih klinova kojima je prikovan za golgotski križ. …
Mi se sada osposobljavamo za budući, vječni život, i uskoro, ako budemo vjerni, ugledat ćemo dveri grada našega Boga kako se otvaraju na svojim blistavim šarkama da bi narodi koji su održali istinu ušli u svoju vječnu baštinu. (MS 23, 1910.)