“Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. Ovce slušaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van.” (Ivan 10,2.3)
Put je pravednički put mira, tako poravnjen i jasan da krotki i bogobojazni mirno idu njime ne spotičući se i ne zastranjujući s njega. Taj put je uzan, ali njime usporedno mogu ići putnici različitih temperamenata, samo ako vjerno slijede Vojskovođu svojega spasenja. Oni pak koji žele zadržati svoje zle sklonosti i sebične navike, ne mogu ići tim putem jer im je on preuzak i tijesan.
Koliko truda i pastirske brige naš veliki Pastir ulaže u nastojanju da svaku ovcu zove po imenu i strpljivo je usmjerava da ide Njegovim tragom. On traži one koje su zabludjeli. Svjetlošću svoje Riječi ukazuje im na opasnosti. Ukorima i opomenama upućenim s Neba On ih poziva da se vrate na pravi put. On se trudi pomoći zabludjelima svojim Svetim Duhom i podiže ih kad padnu. Ali mnogi su tako dugo išli putem grijeha da ne žele čuti Njegov glas. Odbacili su sve što bi im moglo dati mir i sigurnost te se predaju lažnom vođi i drsko ustraju u slijepom samopouzdanju, udaljujući se sve više od svjetlosti i mira, od spokojstva i istinske sreće.
Kristov križ je naša jedina nada. On nam otkriva veličinu ljubavi našeg nebeskog Oca i činjenicu da je Krist kao Veličanstvo Neba pristao na tolika vrijeđanja, ismijavanja, ponižavanja i patnje, da bi se na kraju radovao gledajući u svom kraljevstvu spašene i one koji su bili na samom rubu propasti. Ako volite svoju djecu, neka vam glavni cilj bude da ih pripremite za vječni život u slavnoj budućnosti. Radite dok je dan, nadoknadite propušteno vrijeme i zadobijte krunu besmrtne slave. Spasite sebe i svoju obitelj, jer spasenje duše predstavlja najdragocjeniji dobitak. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 502,503)
Mnogi muževi i očevi mogli bi naučiti korisnu pouku o nježnom staranju vjernog pastira. Kad se od Jakova zahtijevalo da pođe na žurno i teško putovanje, on je odgovorio: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. Ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru.” (Postanak 33,13.14)
Neka na napornom putu života muž i otac “ide polako”, prema onome koliko može izdržati njegov sudrug i suputnik. Usred svijeta koji je u žurbi za bogatstvom i moći, neka on nauči održati ritam svojih koraka, tješeći i podupirući onoga tko je pozvan ići uz njega. (Put u bolji život, str. 232)
Put je pravednički put mira, tako poravnjen i jasan da krotki i bogobojazni mirno idu njime ne spotičući se i ne zastranjujući s njega. Taj put je uzan, ali njime usporedno mogu ići putnici različitih temperamenata, samo ako vjerno slijede Vojskovođu svojega spasenja. Oni pak koji žele zadržati svoje zle sklonosti i sebične navike, ne mogu ići tim putem jer im je on preuzak i tijesan.Koliko truda i pastirske brige naš veliki Pastir ulaže u nastojanju da svaku ovcu zove po imenu i strpljivo je usmjerava da ide Njegovim tragom. On traži one koje su zabludjeli. Svjetlošću svoje Riječi ukazuje im na opasnosti. Ukorima i opomenama upućenim s Neba On ih poziva da se vrate na pravi put. On se trudi pomoći zabludjelima svojim Svetim Duhom i podiže ih kad padnu. Ali mnogi su tako dugo išli putem grijeha da ne žele čuti Njegov glas. Odbacili su sve što bi im moglo dati mir i sigurnost te se predaju lažnom vođi i drsko ustraju u slijepom samopouzdanju, udaljujući se sve više od svjetlosti i mira, od spokojstva i istinske sreće. Kristov križ je naša jedina nada. On nam otkriva veličinu ljubavi našeg nebeskog Oca i činjenicu da je Krist kao Veličanstvo Neba pristao na tolika vrijeđanja, ismijavanja, ponižavanja i patnje, da bi se na kraju radovao gledajući u svom kraljevstvu spašene i one koji su bili na samom rubu propasti. Ako volite svoju djecu, neka vam glavni cilj bude da ih pripremite za vječni život u slavnoj budućnosti. Radite dok je dan, nadoknadite propušteno vrijeme i zadobijte krunu besmrtne slave. Spasite sebe i svoju obitelj, jer spasenje duše predstavlja najdragocjeniji dobitak. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 502,503)Mnogi muževi i očevi mogli bi naučiti korisnu pouku o nježnom staranju vjernog pastira. Kad se od Jakova zahtijevalo da pođe na žurno i teško putovanje, on je odgovorio: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. Ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru.” (Postanak 33,13.14)Neka na napornom putu života muž i otac “ide polako”, prema onome koliko može izdržati njegov sudrug i suputnik. Usred svijeta koji je u žurbi za bogatstvom i moći, neka on nauči održati ritam svojih koraka, tješeći i podupirući onoga tko je pozvan ići uz njega. (Put u bolji život, str. 232)