“Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili.” (Djela 2,1.2)
Na učenike koji su čekali i molili, Duh je sišao u punini koja je doprla do svakog srca. Beskonačni se u sili objavio svojoj Crkvi. Činilo se kao da je taj utjecaj bio vjekovima zadržavan i sada se Nebo raduje što na Crkvu može izliti bogatstvo milosti Duha. A pod utjecajem Duha, riječi pokajanja i priznanja miješale su se s pjesmama hvale za oproštene grijehe. Čule su se riječi zahvaljivanja i proricanja. Cijelo se Nebo priklonilo da promatra i obožava mudrost neusporedive, neshvatljive ljubavi. Opčinjeni divljenjem, apostoli su uskliknuli: “U ovome se sastoji ljubav!” Prihvatili su dani poklon. I što je slijedilo? Mač Duha, naoštren snagom i okupan nebeskim munjama, prosjekao je kroz nevjeru. Tisuće duša obratilo se u jedan dan. …
Kristovo uzašašće na Nebo bilo je znak da će Njegovi sljedbenici primiti obećani blagoslov. Njega su trebali čekati prije nego što krenu na rad. Kad je Krist prošao kroz nebeska vrata, bio je ustoličen uz obožavanje anđela. Čim je ovaj obred bio završen, Sveti Duh je sišao na učenike kao snažna struja i Krist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca. Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da je Otkupiteljevo ustoličenje završeno. U skladu sa svojim obećanjem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike kao jamstvo da je kao Svećenik i Kralj primio svaku vlast na Nebu i na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda. (Djela apostolska, str. 24,25)
Bog nam je spreman podariti isti blagoslov ako Ga podjednako ozbiljno budemo tražili. Gospodin nije zaključao riznice Neba pošto je izlio svojega Duha na prve učenike. I mi možemo primiti obilje Njegovog blagoslova. Nebo je prepuno blaga Njegove milosti i oni koji vjerom dolaze k Bogu mogu zatražiti sve što je On obećao. (6BC 1055)