„Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.“ (Djela 2,1-4)
U hebrejskom sustavu utjecaj Božjega Duha mogao se zapaziti na izuzetan način, ali ne u potpunosti. Stoljećima su upućivane molitve Bogu da ispuni svoje obećanje i pošalje svojega Duha, i nijedna od tih iskrenih molitava nije bila zaboravljena.
Krist je odlučio da nakon svojeg uzašašća na Nebo dade svoj dar onima koji su vjerovali u Njega i onima koji će vjerovati. Koji dar će On moći pokloniti svojim sljedbenicima, dar koji će biti dovoljno bogat da obilježi i uljepša Njegovo uzašašće na posredničko prijestolje? On mora biti dostojan Njegove veličine i Njegovog kraljevskog dostojanstva. Odlučio je poslati svojeg predstavnika, treću Osobu Božanstva. Taj dar ništa ne može nadmašiti.
Duh je čekao raspeće, uskrsnuće i uzašašće Isusa Krista. U razdoblju od deset dana učenici su slali svoje molitve za izlijevanje Svetoga Duha, a Krist je na Nebu svoje posredničke molitve pridruživao njihovima. …
Sveti Duh je došao onako kako je Krist obećao i kao olujni moćni vjetar spustio se na okupljene ispunjavajući cijelu kuću. Došao je u punini i sili, kao da je stoljećima u tome bio ograničavan. …
Na Pedesetnicu su Kristovi svjedoci objavljivali istinu, iznosili drugima uzvišenu novu vijest o spasenju u Kristu. Istina je kao plamenim dvosjeklim mačem urezivala osvjedočenje u ljudska srca. Ljudi su prihvatili Kristovu vlast. Radosna vijest bila je nošena u najudaljenije dijelove nastanjenog svijeta. Crkva je gledala kako obraćenici dolaze sa svih strana. Oltar križa, koji je posvetio Dar, ponovno je bio podignut. Vjernici su se ponovno obraćali. Grešnici su se sjedinjavali s kršćanima u traženju bisera velike vrijednosti. Ispunilo se proročanstvo da će slabi biti „kao David“ (Zaharija 12,8), a Davidov dom kao „anđeo Jahvin“ (Zaharija 12,8). Svaki je kršćanin u svojem bratu zapazio sličnost s božanskim likom dobročinstva i ljubavi. Prevladavala je jedna želja. Jedna tema zasjenila je sve ostale. Sva srca kucala su u zdravom međusobnom skladu. Vjernici su imali jednu želju – tko će na savršeniji način prikazati Kristov karakter, tko će se više založiti za proširenje Njegovog kraljevstva. … Kristov Duh je oživljavao cijelu zajednicu jer su njezini vjernici pronašli biser velike vrijednosti. (Signs of the Times, 1. prosinca 1898.)