“Tada će reći i onima s lijeve strane: ‘Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti; bijah žedan, i ne dadoste mi piti … gô, i ne obukoste me. … Tada će mu i oni reći: ‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna, ili žedna, … ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo ti u pomoć?’ On će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, ni meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih.’” (Matej 25,41-45)
U cjelokupnom kontekstu usporedbe o ovcama i jarcima, farizeji i njima slični izgubljeni su zato što nisu razumjeli što je prava vjera. Njegovali su njezin vanjski oblik — doktrine, način života i vjerske obrede, ali ona nije prodrla u njihovo srce i ispunila ih ljubavlju. Doktrina, način života i obredi nisu bitni sami po sebi, već obraćeno srce koje vodi u život ljubavi i brige. Bez krajnjeg proizvoda, te stvari koje takozvani pobožni vjernici smatraju važnima, nemaju vrijednost. A oni koji se usredotočuju na pogrešne “vjerske” aktivnosti, bit će izgubljeni prema Isusovim riječima.
Ellen G. White lijepo sažima Isusov nauk. Govoreći o usporedbi o ovcama i jarcima, ona kaže da je Isus “svojim učenicima opisao prizor velikog Sudnjeg dana. Istaknuo je da će se odluka ovog suda donijeti na osnovi jedne pojedinosti. Kad se narodi okupe pred Njim, postojat će samo dvije skupine ljudi, a njihova vječna sudbina bit će određena onim što su učinili ili zanemarili učiniti za Njega u osobi siromašnih i napaćenih.” (Isusov život, str. 528)
Ovdje nije riječ o spasenju djelima, već o odgovoru srca na Božju ljubav — usvajanju te ljubavi koja na druge prenosi Njegove darove koje smo mi dobili. Važna je pouka usporedbe da su aktivnosti koje vrijede jednostavne i iskrene.
Nesvjesno usvajanje Božje ljubavi i njezino pokazivanje u svakidašnjem životu glavni su uvjet za ulazak u nebesko kraljevstvo. Takvi ljudi žive prema načelu služenja i veličine koje se stalno iznova javlja u Isusovom nauku. Oni će biti spašeni za vječnost jer su usvojili načelo ljubavi, načelo kraljevstva. Tako su milošću razvili “pravednost veću od pravednosti književnika i farizeja”. Oni su spremni za ulazak “u kraljevstvo nebesko” (Matej 5,20).
Oče, pomozi mi da budem jedan od tih ljudi.