Propovjednik Pietro Copitz je jednom ispričao svoje iskustvo:
Napisao sam pismo svojoj majci. U njemu sam joj izrazio svu svoju ljubav i zahvalnost. Pisao sam joj kako se sjećam njezine ljubavi prema meni, kako je bdjela nada mnom kad sam u vrućici ležao bespomoćan, kako me je pazila i štitila, kako se mučila da me školuje, kako me je dočekivala i ispraćala…
Pismo je bilo napisano iz svega srca, dirljivo sastavljeno, prepuno ljubavi. Imalo je samo jednu jedinu manu: napisao sam ga trideset godina nakon njezine smrti…