„Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe!“ (Matej 5,7)
Dužnost je Božje djece da budu puno svjetlo u Gospodinu i da izlijevaju blagoslove na putove drugih. Ona ne smiju govoriti: „Idite u miru, utoplite se i nasitite se!“ (Jakov 2,16) i da ništa ne učine za zadovoljenje potreba onih koji su u nevolji. …
Mi smo Gospodnje otkupljeno vlasništvo i kao Njegova ljudska oruđa imamo dužnost dijeliti zemaljska i duhovna dobra iz zaliha koje nam je Gospodin stavio na raspolaganje. Ljubav mora biti neprestano na djelu da bi nadahnula vjeru u Boga, da bi se hvala mogla uzdizati iz ljudskih srca Bogu, da bi zlatni lanac ljubavi mogao povezati srca pripadnika ljudskog roda u jednu cjelinu. Oni koji primaju milost, sućut i sažaljenje od Boga, trebaju prenijeti drugima ono što su dobili.
Sin beskrajnoga Boga naš je Uzor. Nebo je puno milosti i ona se neprestano izlijeva ne samo na nekolicinu odabranih, već je na blagoslov onima kojima je najpotrebnija, na radost onima koji u životu imaju najmanje ugodnosti i sreće. …
Onima koje je učinio upraviteljima sposobnosti i sredstava, Gospodin zapovijeda, za njihovo dobro, da sabiru blago na Nebu i da isto onako kao što je On dao njima iz riznica svoje bogate milosti, i oni obilno daju drugima. Krist treba živjeti u njima i Njegov Sveti Duh treba ih voditi u mudrom raspolaganju dobrima, trebaju biti milostivi prema drugima kao što je On bio milostiv prema svima. Nijedan čovjek ne može biti Kristov sljedbenik i živjeti za sebe. …
U istoj mjeri u kojoj su dobra povjerena, ona se moraju dijeliti drugima. Najponizniji muškarci i žene trebaju trgovati Gospodnjim talentima imajući na umu da ono što im je Gospodin povjerio trebaju vratiti Bogu s dobitkom. Ako imamo samo jedan talenat, on se mora vjerno posvetiti Bogu, uporabiti u djelima milosti u prolaznim i duhovnim dobrima. Ako na takav način budemo služili potrebama nevoljnih, vrijednost naših talenata će se umnožiti i bit će zabilježeni u nebeskim knjigama. Svako djelo milosrđa, svaka žrtva, svako samoodricanje donijet će sigurnu naknadu, stotinu puta veću u ovo vrijeme i vječni život u svijetu koji će doći. (Signs of the Times, 12. rujna 1895.)