“A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici … njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. (Izaija 56,6.7)
Radosnu vijest o spasenju treba navijestiti onima koji je još uvijek nisu čuli. Međutim, Sotona je čvrsto odlučio pred svijetom prikazati Božji narod u pogrešnom svjetlu. Njemu je drago kad njihov život otkriva mane, kad oni njeguju loše crte karaktera. Te karakterne crte on koristi u svojoj službi. Neprijatelj pokušava držati Božji narod u stanju stalne nesigurnosti unoseći lažne teorije i lažnu znanost i trudeći se da ih zavede kao što je zaveo Adama i Evu. Htio bi ih odvojiti od Boga, njihovog pravog Savjetnika, kako bi prihvatili njegove spiritističke smicalice. Tim smicalicama, zaogrnutim plaštom svetlosti, on nastoji prevariti ako je moguće i izabrane.
Mnogi podliježu njegovim kušnjama i onda se vrijeme i utjecaj Božjih slugu, koje bi trebalo upotrijebiti za objavljivanje sadašnje istine nevjernima, troši na izbavljanje zavedenih vjernika iz sotonskih zamki. Na taj način napredovanje istine biva zaustavljeno. Nije lako raščistiti put za Kralja dok se ljudi oslanjaju na sebe i uzdaju u tijelo. …
Svima koji hoće činiti pravdu i pravicu čuvajući svoju ruku da ne učine zlo, dano je obećanje: “Podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.” (Izaija 56,5)
Među Božjim narodom ne treba dolaziti do zatvaranja u sebe. Gospodnja riječ koja im je upućena glasi: “Jer proširit ćeš se desno i lijevo.” (Izaija 54,3) Oni trebaju saditi na svakom mjestu. Istina za ovo vrijeme treba se objavljivati svuda. Oni u čijem je srcu zasjala svjetlo trebaju se sjetiti da su Božji pomagači, Njegovi svjedoci. Služenje i odavanje časti Njemu treba biti njihova znanost. Oni trebaju pozivati druge da vrše Njegove zapovijedi da bi živjeli. Poslušnost Božjem zakonu pitanje je kojim se svijet stavlja na kušnju. …
Istinu treba objaviti svim narodima i pucima, plemenima i jezicima. Došlo je vrijeme da se u gradovima i svim zanemarenim, neobrađenim poljima obavi mnogo odlučnije djelo. (Letter 263, 12. studenoga 1903., liječnicima i medicinskim sestrama)