“Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere grožđe ili s drače smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim rodom.” (Matej 7,16.17)
Vječno spasenje nikad nije izgledalo tako dragocjeno kao u ovo vrijeme, i nikad dosad nisam osjećala veću odlučnost da pobijedim u svakoj pojedinosti. U našem karakteru ne smije biti nikakvih nedostataka, ni jednog jedinog. Svaka mrlja i nabor moraju se izbrisati Jaganjčevom krvlju. Tipične crte našeg karaktera nestat će kad u svojem srcu osjetimo preobražavajuću silu Božje milosti. Plodovi koje donosimo strpljenjem, ljubaznošću, podnošenjem i samoodricanjem, svjedočit će da smo učili od Isusa.
Plod drveta svjedoči je li ono dobro ili loše. Dobro drvo ne može donijeti loš plod, niti oštećeno drvo dobar rod. Poznat ćete ih po njihovim rodovima. Govorimo tako i radimo tako da naš plod bude plod pravednosti, da se naše svjetlo ogleda u dobrim djelima. Ispovijedanje vjere je ništa. Jedino je pobožan život ugodan Bogu. …
Čvrsto sam odlučila izvojevati pobjedu nad sobom. Odlučila sam da moj život bude skriven s Kristom u Bogu. Molit ću se pred prijestoljem milosti za silu, za svjetlo da bih ga mogla odražavati drugima kako bi duše bile spašene.
Velika je želja svijeta u ovo vrijeme posjedovanje što više sile. Ja želim više milosti, više ljubavi, dublje i ozbiljnije životno iskustvo. Kršćanin koji je u Isusu imat će na raspolaganju neograničenu silu. Živa vjera otključava nebeske riznice i donosi moć, izdržljivost i ljubav toliko bitnu za kršćanskog vojnika.
Jamese, nemojmo ispustiti vječnu nagradu. Previše smo propatili na bojnom polju da bismo sada dopustili da nas porazi bilo koji neprijatelj. Moramo izvojevati potpunu pobjedu.
U svojim posljednjim danima moramo zadobivati najveće pobjede. To je sasvim moguće. Bog to želi. Ako se budemo puno molili i marljivo koristili sredstva koja nam stoje na raspolaganju, nećemo posrnuti, nećemo propasti. …
Nama nije potrebna nikakva svjetovna čast. Ja ne marim za to. Želim da se riječi “dobro, slugo, dobri i vjerni” s usana mojeg Spasitelja spuste kao glazba na moje uši. U tom cilju ulagat ću ozbiljan trud. Činit ću ono što je pravo zato što volim ono što je pravo. Bit ću poslušna Bogu, koliko god me to stajalo, i ubrzo će mi biti dana kruna. (Letter 28, 20. svibnja 1880. — Privatno pismo Jamesu Whiteu)