„Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.“ (Hebrejima 4,15)
Na samom početku svoje službe, Krist je prihvatio krštenje iz Ivanovih ruku. Izlazeći iz vode, On se sagnuo na obali Jordana i uputio molitvu Ocu, molitvu kakvu dotada ni Nebo nije čulo. … Otvorila su se nebesa i golub, nalik na uglačano zlato, spustio se na Isusa; a s usana beskonačnog Boga čule su se riječi: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!“ (Matej 3,17)
Ovaj vidljivi odgovor na molitvu Božjega Sina ima duboko značenje za sve nas. …
Svi mogu naći odmor, mir i sigurnost dok upućuju molitve Bogu u ime Njegovog dragog Sina. I kao što se Nebo otvorilo za Kristovu molitvu, tako će se otvoriti i za naše molitve. …
Isusa je Duh s Jordana odveo u pustinju kušnji. „Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: ’Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.’“ (Matej 4,2.3)
Adam je pao kada je u pitanju bio apetit, a Krist ga je morao pobijediti. Sila koja je počivala na Njemu dolazila je neposredno od Oca, i On je nije smio uporabiti u svoju korist. … Suočio se s neprijateljem i pobijedio ga u sili riječi: »Tako reče Gospodin!« … On je rekao: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ (Matej 4,4)
Kristovo iskustvo služi nama na korist. Njegov primjer pobjede nad apetitom ukazuje na put pobjede onima koji žele biti Njegovi sljedbenici.
Krist je stradao isto onako kao što pripadnici ljudskog roda stradaju u kušnji, ali Božja volja nije bila da se posluži svojom božanskom silom u svoju korist. Da nije stajao kao naš predstavnik, Kristova nevinost izuzela bi Ga od svete muke; međutim, upravo je zbog svoje nevinosti tako snažno osjećao Sotonine napade. Sve patnje koje su posljedica grijeha bile su sručene na pleća bezgrešnoga Božjeg Sina. Sotona je ujedao petu Isusa Krista, ali svaka bol koju je Krist podnio, svaka tuga i svaka strepnja bile su ispunjenje velikog plana spasenja. Svaki udarac neprijatelja vraćao se njemu. Krist je stao na glavu Zmiji. (Youth’s Instructor, 21. prosinca 1899.)