“A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera.” (1. Ivanova 5,4)
Kršćanski život je bitka i napredovanje. Ali pobjeda koju treba izvojevati ne postiže se ljudskom snagom. Poprište sukoba je područje srca. Bitka koju moramo voditi — najveća koju je čovjek ikad vodio — to je pokoravanje Božjoj volji, podčinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara narav, rođena od krvi i tjelesne volje, ne može naslijediti Božje kraljevstvo. Naslijeđene sklonosti i stečene navike moraju biti odbačene.
Tko odluči ući u duhovno kraljevstvo, uvidjet će da su se sve sile i strasti njegove nepreporođene naravi, potpomognute silama kraljevstva tame, okrenule protiv njega. Sebičnost i oholost ustat će protiv svega što bi ih prikazivalo kao grešne. Ne možemo sami po sebi pobijediti zle želje i navike koje se bore za prevlast, niti možemo svladati moćnoga neprijatelja koji nas drži u ropstvu. Jedino nam Bog može osigurati pobjedu. On želi da upravljamo sobom, svojom voljom i svojim putovima, ali ne može djelovati u nama bez našega pristanka i suradnje. Božanski Duh djeluje preko sposobnosti i sila danih čovjeku. Svojim snagama trebamo surađivati s Bogom.
Pobjeda se ne može postići bez usrdne molitve i stalne poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati našu volju da surađuje s božanskim oruđima, nego se ona mora dragovoljno podčiniti. Kad bi vam se utjecaj Božjega Duha mogao nametnuti u stostruko većoj mjeri, to vas ne bi učinilo kršćanima i dostojnim podanicima Neba. Sotonino uporište ne bi bilo razoreno. Volja mora biti stavljena na stranu Božje volje. Sami po sebi niste sposobni pokoriti Božjoj volji svoje nakane, želje i sklonosti, ali ako “želite željeti”, Bog će obaviti to djelo umjesto vas rušeći pomisli svaku visinu što se podižu protiv “priznanja Boga” i zarobljavajući “svaku misao na poslušnost Kristu”. (2. Korinćanima 10,4.5) Gradit ćete svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. “Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) (Misli s Gore blaženstava, str. 119,120)