Pobjednici u Kristu

3. 01. 2019.

“Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera.” (1. Ivanova 5,4)

Trebamo se približiti svojem Pomoćniku, Onome čija je mudrost beskrajna. On je naš Svećenik i veliki zdravstveni Misionar, On poznaje te uske staze kojima će Njegovi vjerni na ovom svijetu morati proći. … On je iskušan u svakoj pojedinosti u kojoj se i mi iskušavamo. Ne zaboravimo da se Krist morao suočiti s kušačem u svakom obličju i da je, kad se suočavao s njim, On, naš Spasitelj, nosio ljudsku narav. On je naš Obnovitelj, Usavršitelj svojeg saveza s ljudskim bićima koja ovise o Njemu kao o svojem Knezu i Otkupitelju. Krist je pobijedio kao bezgrešni, neokaljani, savršeni čovjek. Kao Mesija, On je izvojevao pobjedu nad neprijateljevim kušnjama, omogućivši i nama da pobjeđujemo kao što je On pobijedio. Mi trebamo pobjeđivati pri svakom susretu s neprijateljem. Moramo postati pobjednici tako što ćemo uzeti udjela u božanskoj naravi pošto uteknemo od pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. Svaka pobjeda koju je Krist zadobio u svojoj ljudskoj naravi omogućava nama da prihvativši Ga i vjerujući u Njega, i mi pobijedimo. “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.” (Ivan 1,12) Svaka pobjeda koju je On izvojevao u ljudskoj naravi pruža nam njezine izvorne plodove. Svaki odbijeni napad Sotone označava trenutak pobjede za čovječanstvo. … Mi trebamo prizivati u sjećanje oslobođenje Božjeg naroda i Božju milost prema njemu u kušnjama u prošlosti, da bismo imali sigurnost u pogledu onoga što će Bog, ako se oslonimo na Njega, učiniti za nas tijekom sadašnjih i budućih kriza. Kakvo god bilo njihovo iskustvo, ako su se cijelim srcem predali Njemu u poniznosti i pokajanju, Bog bi ih primio. Svima koji vjerom primaju Krista kao svojega osobnog Spasitelja, On će dati snagu da postanu pobjednici – sinovi i kćeri Božje. Oni postaju dionici božanske naravi i u potpunosti uviđaju milost Njegovog Duha Svetoga. … Neka se naše molitve uzdižu k Bogu u punoj poniznosti. U milosti koju nam je Krist došao pružiti, priznajmo i napustimo svoje grijehe s poniznim, obraćenim srcem. Gospodin nas razumije jer su Njemu poznate sve tajne. Nijedno zlodjelo ne može biti učinjeno a da Bog ne razumije svaku fazu kušnje. … Krist se u evanđeljima često pozivao na veliki sukob koji je imao sa Sotonom na početku svoje službe. On stalno govori o Sotoninom kraljevstvu kao suprotnosti Božjem kraljevstvu. Uvjerimo se, dakle, jesmo li na Gospodnjoj strani. (Letter 14, 3. siječnja 1906. – Pismo doktoru D. H. Kressu i njegovoj supruzi)