“Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.” (Zaharija 9,9)
Krist se za kraljevski ulazak pridržavao židovskog običaja. Životinja na kojoj je jahao bila je životinja koju su jahali izraelski kraljevi, i proročanstvo je najavilo da će Mesija tako doći u svoje kraljevstvo. Čim su Ga postavili na magare, odjeknuo je glasan pobjedonosni poklič. Mnoštvo Ga je pozdravljalo kao Mesiju, kao svojega Kralja. Isus je sada prihvatio odavanje počasti, što nikada ranije nije dopuštao, i učenici su to primili kao dokaz da će se njihove radosne nade uskoro ostvariti u tome što će Ga gledati uzdignutog na prijestolju. Mnoštvo je bilo uvjereno da je kucnuo čas njihovog oslobođenja. U mašti su gledali rimske vojske protjerane iz Jeruzalema, a Izrael još jednom kao neovisan narod. Svi su bili sretni i uzbuđeni, ljudi su se međusobno natjecali u ukazivanju poštovanja. Nisu Mu mogli odati počast vanjskom raskoši i sjajem, već su Mu prinijeli na dar zahvalnost sretnih srca. Nisu Ga mogli darivati skupocjenim darovima, već su po Njegovom putu širili svoje gornje haljine kao sag, zasipajući put olistalim maslinovim i palminim granama. Nisu mogli povesti pobjedonosnu povorku nikakvim kraljevskim zastavama, već su sjekli široke palmine grane, simbol pobjede same prirode, i njima mahali visoko, glasno kličući i pjevajući slavopoje.
Kako su odmicali, broj se u pratnji stalno povećavao onima koji su čuli o Isusovom dolasku i žurili se pridružiti povorci. … Svi su oni čuli o Isusu i očekivali da pođe u Jeruzalem; ali znali su da je On dosad sprečavao sve napore da Ga postave na prijestolje, pa su bili vrlo iznenađeni kad su doznali da je to On. Pitali su se što je izazvalo ovu promjenu kod Onoga koji je objavio da Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. …
Nikada prije u svojem zemaljskom životu Isus nije dopustio mnoštvu takvo javno pokazivanje raspoloženja. On je jasno predvidio ishod. To će Ga odvesti na križ. … Sad je bilo nužno da se oči cijelog naroda uprave na Njega, a događaji koji će prethoditi Njegovoj velikoj žrtvi moraju biti takvi da usmjere pozornost na samu žrtvu. Nakon takvog javnog iskazivanja raspoloženja, kao što je bilo ovo koje Ga je pratilo prilikom Njegovog ulaska u Jeruzalem, sve će oči pratiti Njegovo brzo napredovanje k posljednjem prizoru. (Isusov život, str. 467,468)