„Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!“ (Postanak 39,9)
Kada je došla kušnja, kada se jedna žena poslužila svim svojim vještinama da ga uvuče u bezakonje, Josip je sačuvao poštenje. Ljubazne riječi i lukave molbe nisu ga ni za dlaku mogle skrenuti od onoga što je pravo. Sve to bilo je upućeno ušima koje nisu čule. Božji zakon je utvrdio njegovu dušu. Odgovorio je drskoj napasnici: „Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!“
Žena nije uspjela ostvariti svoju namjeru i Josipa navesti na grijeh. Sotona je bio pobijeđen. A onda je Josip ustanovio da usne koje hvale mogu i lagati. Potifarova žena osvetila mu se kada je podigla optužbu protiv njega. Zato što nije sagriješio protiv onoga koji mu je ukazao povjerenje, izgubio je počasti koje je u Božjoj milosti s pravom zaslužio i koje su ga dovele u dodir s velikim ljudima u Egiptu.
Ovo iznenadno i sramotno udaljavanje s položaja povjerljivog, časnog sluge i spuštanje na položaj osuđenog zločinca potpuno bi ga dotuklo da ga nije održala Božja ruka. Njegovo povjerenje u Boga ostalo je nepokolebljivo. Božja ljubav održala je njegovu dušu u savršenom miru. Nebo je bilo blizu plodne egipatske nizine, jer je tu bio mladić koji se držao Gospodnjih putova. Isus je bio s njime u tamnici poučavajući, jačajući i održavajući njegov um i njegovu dušu kako bi nebesko svjetlo moglo zablistati preko njega.
Josip je bio kušan roditeljskom ljubavlju i pristranošću; neprijateljstvom, zavišću i mržnjom svoje braće; poštovanjem i povjerenjem svojega gospodara; i svojim visokim počasnim položajem. Bio je kušan zavođenjem jedne žene, laskanjem njezinih usana i njenom nezakonitom ljubavlju. Međutim, čvrstina Josipove vrline pomogla mu je da ne sluša glas kušača. Gospodnji Zakon bio je njegova radost i nije se mogao ni želio udaljiti od njegovih propisa. …
Dok je bio u tamnici, Josipu je bilo dopušteno da se slobodno kreće i svijetli svojim drugovima u nevolji. Ova tamnica bila je za njega odlična škola. … On je u svakom razdoblju svoje pripreme prepoznavao nadmoćnost Božjeg zakona i na temelju svojeg iskustva i promatranja učio biti pravedan i milostiv i tako je prikazivao Božji karakter. …
U Josipove ruke uskoro je trebala biti stavljena moć i preko njega se trebao otkriti Bog kao vladar Neba i Zemlje. Međutim, morao se vježbati u teškim okolnostima – u školi u kojoj Gospodin želi da uče Njegova djeca. (Youth’s Instructor, 11. ožujka 1897.)