Pobjedonosne patnje

6. 06. 2013.

“Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji.” (Hebrejima 2,18)

O kada bismo mogli shvatiti značenje riječi da je Krist “sam trpio i bio kušan”! Iako je bio potpuno slobodan od svake mrlje grijeha, produhovljena osjetljivost Njegove svete naravi učinila je da Mu svaki dodir sa zlom bude neizrecivo bolan. Ipak, odjeven u svoju ljudsku narav, suočio se licem u lice s praotpadnikom, i sam se odupro neprijatelju svojega prijestolja. Krist ni u mislima nije mogao biti naveden da se pokori sili kušnje. (7BC 927)
Kakav je to prizor bio za nebeske promatrače! Krist, koji nije poznavao ni najmanju mrlju grijeha ili prljavštine, uzeo je našu narav u njezinom izopačenom stanju! Bilo je to poniženje veće nego što ograničeni čovjek može shvatiti. Bog se pokazao u tijelu i ponizio se. Kakve li teme za razmišljanje, za duboko, ozbiljno razmatranje! Bio je tako beskrajno velik da je poštovan kao Veličanstvo Neba, a ponizio se toliko duboko; međutim, pritom nije izgubio nijedan atom svojeg dostojanstva i svoje slave! On se spustio do krajnjeg siromaštva, do najdubljeg ljudskog poniženja. Nas radi postao je siromašan, da se mi Njegovim siromaštvom obogatimo. (1SM 253)
Svijet je izgubio svoju iskonsku sliku dobrote i potonuo u sveopći otpad i moralnu pokvarenost; Isusov život bio je ispunjen teškim, požrtvovnim naporom da čovjeka vrati natrag u prvotno stanje time što će ga nadahnuti duhom božanske velikodušnosti i nesebične ljubavi. Iako je bio na svijetu, On nije bio od svijeta. Za Njega je bila trajna bol da bude u dodiru s neprijateljstvom, izopačenošću i nečistoćom, stanjem koje je Sotona izazvao u svijetu; međutim, morao je obaviti svoje djelo, dovesti čovjeka u sklad s božanskim planom, a Zemlju u vezu s Nebom, pa nijednu žrtvu nije smatrao prevelikom ako bi doprinijela ostvarenju Njegovog cilja. On je bio “u svemu iskusan kao i mi” (Hebrejima 4,15). Sotona Ga je bio spreman napasti na svakom koraku, navaljujući na Njega svojim najžešćim kušnjama; ali On ipak “ne učini grijeha i u njegovim se ustima ne nađe prijevare” (1. Petrova 2,22). “On je trpio i bio kušan”, stradao je u skladu sa savršenstvom svoje svetosti. Ali knez tame ništa nije našao u Njemu; ni jedna jedina misao, ni jedan jedini osjećaj nisu se odazvali kušnji. (5T 421,422)