„Kako mučno bogataši ulaze u kraljevstvo Božje!“ (Luka 18,24)
Ove Spasiteljeve riječi vrlo su značajne i pozivaju nas da ih marljivo proučavamo. … Mnogi među onima koji imaju veliko bogatstvo stekli su svoje blago mutnim poslovima stječući osobnu korist na račun svojih bližnjih i još se ponose svojom lukavošću u sklapanju pogodbi. Svaki dolar koji je tako stečen i dobitak na svakom takvom dolaru nosi Božje prokletstvo. …
Bogati muškarci i žene bit će stavljeni na ispit teži od svakog kojem su dosad bili izloženi. Ako polože taj ispit, ako uklone mrlje nepoštenja i nepravde iz svojeg karaktera, ako kao vjerni upravitelji daju Gospodinu ono što je Božje, i njima će se reći: „Dobro, valjani i vjerni slugo! … Uđi u veselje gospodara svoga!“ …
„Nitko ne može služiti dvojici gospodara“ – rekao je Krist – „jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti.“ (Matej 6,24) Kada su farizeji, koji su bili lakomi, čuli ove riječi, rugali su Mu se. Međutim, okrenuvši se k njima, Krist je rekao: „Vi se pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje vaša srca. Jer što je kod ljudi uzvišeno, pred Bogom je gnusoba.“ (Luka 16,15)
Pišući svojem sinu u Evanđelju, Pavao kaže: „Uistinu, vjera je velik je izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima. Ništa, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, tako da ništa ne možemo iz njega iznijeti. A kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni! A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama.“ (1. Timoteju 6,6-10)
Pavao je želio u Timotejeve misli utisnuti svijest o potrebi upućivanja pouka koje će onemogućiti zabludu koja se tako lako prikrada bogatima, naime, da su zbog svojeg bogatstva viši od ostalih koji nemaju tako velike prihode. I oni smatraju da je njihov dobitak pobožnost. …
Postoje visoki i sveti interesi koji zahtijevaju naš novac, i novac uložen u njih donijet će davatelju uzvišenije i trajnije zadovoljstvo od onoga koje se dobiva od ulaganja u osobno zadovoljstvo ili u sebično nagomilavanje zbog pohlepe za dobitkom. (Review and Herald, 19. prosinca 1899.)