“Duh i zaručnica vele: ‘Dođi!’ Tko čuje, neka rekne: ‘Dođi!’ Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života!” (Otkrivenje 22,17)
Kao Kristovi predstavnici, mi nemamo vremena za gubljenje. Naši napori nisu svedeni na nekoliko mjesta na kojima je svjetlo izliveno tako obilno da ga se ne cijeni. Evanđeoska poruka treba biti objavljena svim narodima, plemenima, jezicima i pucima.
U viđenju sam vidjela dvije vojske u strašnom sukobu. Jedna je bila okupljena pod zastavom koja je nosila obilježja svijeta; druga je bila okupljena pod krvlju poprskanon zastavom Kneza Emanuela. Zastava za zastavom ostala je ležati u prašini nakon što se satnija za satnijom iz Gospodnje vojske pridruživala neprijatelju, a pleme za plemenom napuštalo neprijateljske redove da bi se ujedinilo s narodom koji drži Božje zapovijedi. Jedan anđeo koji leti posred neba stavio je Emanuelovu zastavu u mnoge ruke, dok je jedan silni vojskovođa glasno vikao: “Svrstajte se u redove. Neka oni koji su odani Božjim zapovijedima i Isusovom svjedočanstvu zauzmu položaje. Iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri. Neka svi koji žele priteći u pomoć Jahvi, dođu u pomoć Jahvi protiv silnih.”
Bitka je bjesnjela. Pobjeđivala je sad jedna, sad druga strana. Sada su se vojnici povlačili “kao kad bolesnik iznemogne”. Ali njihovo povlačenje bilo je samo da zauzmu povoljniji položaj. Začuli su se poklici radosti. Podigla se pjesma hvale Bogu, a s pjesmom su se sjedinili anđeoski glasovi kad su Kristovi vojnici podigli Njegovu zastavu na zidine utvrde koju je dotad držao neprijatelj. Zapovjednik našeg spasenja osobno je vodio bitku i poslao pomoć svojim vojnicima. Njegova moć silno se pokazala kad ih je hrabrio da biju boj do samih vrata. Poučavao ih je strašnim stvarima u pravednosti dok ih je vodio korak po korak, stalno pobjeđujući.
Pobjeda je konačno izvojevana. Vojska koja je slijedila zastavu na kojoj je bilo napisano “Zapovijedi Božje i vjera Isusova”, slavno je pobijedila. Kristovi vojnici okupili su se blizu gradskih vrata i s radošću su dočekali svojega Kralja. Uspostavljeno je kraljevstvo mira, radosti i vječne pravednosti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 8, str. 40)