“Ako su mene progonili, i vas će progoniti.” (Ivan 15,20)
Nema jasnijeg dokaza da je Sotona na djelu nego kad ljudi koji tvrde da su posvećeni Božjoj službi progone svoje bližnje zato što ne vjeruju u istu doktrinu kao i oni. Takvi će se gnjevno obrušiti na Božji narod tvrdeći da je istinito nešto za što znaju da nije. Na taj će način pokazati da ih nadahnjuje klevetnik braće, ubojica Božjih svetaca. A opet, ako Bog dopusti tiranima da nam rade ono što su svećenici radili Njegovom Sinu, trebamo li se zbog toga odreći svoje vjere i vratiti se u stanje izgubljenosti? Ne znači da Bog ne mari za nas zato što dopušta da se takvo što dogodi, jer On izjavljuje: “Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.” (Psalam 116,15)
Sa Sotonom kao svojim vođom koji ih nadahnjuje vlastitim duhom, ljudi mogu zadavati muke pripadnicima Božjeg naroda, mogu im nanositi tjelesnu bol, mogu im čak i oduzeti ovaj privremeni život, ali ne mogu dotaknuti život koji je sakriven s Kristom u Bogu. Mi nismo svoji. Naša duša i tijelo kupljeni su po cijeni plaćenoj na golgotskom križu i mi trebamo uvijek imati na umu da smo u rukama Onoga koji nas je stvorio. Što god činili ljudi koje Sotona nadahnjuje, mi trebamo počivati u uvjerenju da se Bog brine za nas i da ćemo Njegovim Duhom biti osnaženi da izdržimo. …
Ubrzo će doći trenutak kad će Gospodin reći: “Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani.” (Izaija 26,20.21)
Oni koji ljube Boga ne trebaju se čuditi tome što će neki koji tvrde da su kršćani biti obuzeti mržnjom jer neće moći silom utjecati na savjest Božjeg naroda. Ubrzo će takvi stajati pred Sucem cijele zemlje i podnositi izvještaj za boli koje su nanosili tijelu i duši onih koji su Božja baština. (Review and Herald, 28. prosinca 1897.)