Jutarnji stih

Pod smokvinim drvetom

“Isus opazi Natanaela gdje mu se približava pa reče za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” (Ivan 1,47)
“Natanael je čuo kada je Ivan, pokazavši na Spasitelja, rekao: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Natanael je pogledao u Isusa, ali je bio razočaran izgledom Spasitelja svijeta. Može li Onaj na kome se vide tragovi rada i siromaštva, biti Mesija? Isus je bio radnik; mukotrpno je radio zajedno s ostalim skromnim radnicima, pa je Natanael odlučio otići. Međutim, nije donio konačan sud o Isusovom karakteru. Kleknuo je ispod smokvinog drveta tražeći od Boga odgovor je li taj čovjek doista Mesija. Tada je došao Filip i rekao: ‘Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također!’ Međutim, riječ ‘Nazaret’ ponovno je u njemu probudila nevjerovanje. Rekao je: ‘Iz Nazareta može li što dobro izići?’ Bio je pun predrasuda, ali Filip se nije borio protiv njih; jednostavno je odgovorio: ‘Dođi i vidi!’… Zar ne bi bilo dobro da i mi odemo pod smokvino drvo i molimo Boga da nam otkrije što je istina? Zar Božje oko neće počivati na nama kao i na Natanaelu? Natanael je povjerovao u Gospodina i uzviknuo: ‘Rabbi … ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov.’” (Selected Messages, sv. 1, str. 414,415) “Njegovo je nevjerovanje nestalo, a vjera, snažna i živa, obuzela je njegovu dušu. Isus je pohvalio Natanaelovu vjeru i povjerenje. Mnogi se nalaze u istom položaju kao Natanael. Oni su puni predrasuda i nevjerovanja zato što nikada nisu došli u dodir s istinama za posljednje vrijeme niti s ljudima koji vjeruju u njih. Morat će prisustvovati sastanku punom Kristovog Duha da bi njihovo nevjerovanje nestalo. Bez obzira na to s čim se sve trebamo suočiti, s kakvim protivljenjem, kakve sve napore trebamo uložiti da bismo ljudima približili istinu nebeskog podrijetla, moramo javno posvjedočiti o svojoj vjeri kako bi iskrene duše mogle vidjeti i čuti i osobno se uvjeriti. Naša je dužnost da kažemo kao Filip: ‘Dođi i vidi!’” (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 37,38)


Komentiraj