“On koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni.” (1. Petrova 2,24)
Čovjek ima drugu priliku zato što je On [Krist] na svojem tijelu ponio kaznu na križ. Ako je voljan, on može uzvratiti tu vjernost. Međutim, ako ne sluša Božje zapovijedi, ako odbacuje upozorenja i poruke koje Bog šalje izabravši radije prijevarne riječi što ih izgovaraju svi koji kao odjek ponavljaju riječi varalice, dobrovoljno će ostati u neznanju i na njemu će biti Božja osuda. On bira neposlušnost zato što poslušnost znači uzimanje križa i samoodricanje, kao i hod za Kristom stazom poslušnosti.
Tjelesni um sklon je uživanjima i samoudovoljavanju, a Sotona čini sve kako bi se ljudi ispunili uzbuđenjem, što muškarcima i ženama ne ostavlja nimalo vremena da se pitaju: Kakvo je stanje moje duše? Ljubav prema zadovoljstvima je zarazna. Predajući se njima, mozak skače s jedne stvari na drugu, stalno u potrazi za nekakvom zabavom. …
Sklonost uživanju u bogatstvima slave razvit će se razmjerno želji koju imamo za tim bogatstvima. Kada će se uvažavanje Boga i nebeskih stvari razviti ako ne u ovom životu? Ako zahtjevi i brige svijeta zaokupe sve naše vrijeme i svu pažnju, naša će duhovna snaga oslabjeti i odumrijeti zato što je ne upotrebljavamo i ne vježbamo. U umu koji se potpuno prepušta zemaljskim stvarima, zatvoren je svaki ulaz kroz koji nebesko svjetlo može prodrijeti. Božja preobražavajuća milost ne može djelovati na um i karakter. Talenti koje treba upotrijebiti u aktivnoj pobožnosti, zanemaruju se i zapostavljaju. Kako je onda moguće odazvati se na poziv: “Dođite, već je sve gotovo!” (Luka 14,17) Kako čovjek može primiti pohvalu: “Dobro, slugo dobri i vjerni”, kada je neposlušan, nezahvalan i nesavršen? Naviknuo je um da odbacuje najjednostavnije Božje zahtjeve, da njeguje odbojnost prema vjerskim pitanjima. On više voli zemaljska dobra nego ono što je na Nebu.
Poslušnošću Božjim zapovijedima naša će imena biti upisana u Jaganjčevu knjigu života. “Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi.” (Hebrejima 3,14) (Manuscript 28, 19. ožujka 1899., “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon”)
Preporučujemo:
„Odgajaj dijete putu kojim mu je ići; pa i kad ostari, neće odstupiti od njega.“ (Mudre izreke 22,6) Zaista, ono što naučimo kao djeca ostaje utisnuto u naše karaktere i stavove kada odrastemo. Šarene i slikovite pouke za mališane pomoći će vam u ostvarivanju ovoga biblijskog načela i poučavanju djece pravome putu. Dostupno u našoj knjižari i web-trgovini.