““Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju.”“ (Nehemija 9,6)
Postoji neka ljepota u strašnom veličanstvu doline, u dostojanstvenim, masivnim rascijepljenim stijenama; postoji neka veličina u moćnim planinama koje izgledaju kao da dopiru do neba. Postoji i ponosno drveće sa svojim tako nježno oblikovanim lišćem; vlati trave, otvoreni pupoljak i rascvjetani cvijet, prašumsko drveće i svaki živi stvor. Sve to ukazuje na um velikog i živog Boga. Svaka sposobnost našeg bića svjedoči da postoji taj živi Bog, a iz otvorene knjige prirode možemo izvlačiti najdragocjenije pouke o Gospodinu Bogu nebeskom.
Ovakvo proučavanje razvija um, uzdiže ga i oplemenjuje, tako da postaje gladan još većeg znanja o Bogu i o Njegovom veličanstvu. U našem srcu javlja se osjećaj ne samo obožavanja i strahopoštovanja, već i ljubavi, vjere, povjerenja i potpunog oslanjanja na Darovatelja svakoga dobra. I dok gledam sva Njegova čudesna djela i vidim dokaze Njegove moći, nehotice se pitam: ““Pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?”“ (Psalam 8,5)
Sva veličina i slava ovih prekrasnih djela u Božjoj kući može se dostojno ocijeniti samo ako se u mislima povežemo s Bogom i budućim blistavim domom koji On priprema onima koji Ga ljube. … Dok slobodno govorimo o drugim zemljama, zašto smo tako suzdržani kada je riječ o nebeskoj zemlji i o kući koja nije zidana ljudskim rukama, o vječnoj kući na nebesima? Ova nebeska zemlja znači nam daleko više od bilo koje druge zemlje na kugli zemaljskoj, i upravo bismo zato morali razmišljati i govoriti mnogo više o toj boljoj — nebeskoj — zemlji. I zašto ne bismo razgovarali mnogo ozbiljnije, obuzeti mislima koje su nebeski oblikovane, o Božjim darovima u prirodi? On je sve to načinio, i On želi da Njega vidimo u svim Njegovim djelima stvaranja. Sve što je stvoreno treba zadržati Boga u našem sjećanju, uzdići naše srce iznad svega što je tjelesno i povezati ga vezom ljubavi i zahvalnosti s našim Stvoriteljem. (MS 62, 1886.)