“On napravi Vlašiće i Štapce, on obrće mrak u zoru.” (Amos 5,8)
Nebo je predivno mjesto. Želim biti tamo, gledati svojega milog Isusa koji je dao život za mene i biti preobražena u Njegovo slavno obličje. O kad bih imala riječi kojima bih opisala slavu prelijepog budućeg svijeta! Žudim za potocima žive vode koji vesele grad našega Boga.
Gospodin mi je omogućio da vidim i druge svjetove. Dobila sam krila i jedan anđeo otpratio me od grada do blistavog i veličanstvenog mjesta. Stanovnici na tom mjestu bili su različitih uzrasta; bili su plemeniti, veličanstveni i veoma ljubazni. Izgledom su bili slični Isusu i njihova su lica zračila svetom radošću koja je izražavala slobodu i sreću koje su vladale na tom mjestu. Upitala sam jednog od njih zašto su toliko umilniji od stanovnika Zemlje. Odgovorio je: “Mi smo živjeli u potpunoj poslušnosti Božjim zapovijedima i nismo bili neposlušni kao oni na Zemlji.” Zatim sam ugledala dva stabla: jedno je upadljivo nalikovalo na stablo života u gradu. Plod je na obima bio prelijep, ali s jednoga nisu smjeli jesti. Mogli su jesti plodove s oba stabla, ali s tog jednog bilo im je zabranjeno. Moj anđeo pratilac mi je rekao: “Nitko na ovom mjestu nije okusio plod sa zabranjenog stabla; kad bi ga okusili, pali bi.”
Onda me poveo na svijet oko kojeg je kružilo sedam mjeseci. Tu sam vidjela dobrog starog Henoka koji je preobražen bio uznesen na Nebo. U desnici je imao prekrasnu palmu; na svakom njezinom listu bilo je napisano: “Pobjeda.” Na glavi je imao blistav bijeli vijenac od lišća, a po sredini svakog lista bilo je napisano: “Čistoća”; vijenac je bio optočen raznobojnim dragim kamenjem koje je blistalo jače od zvijezda obasjavajući slova tako da su se jače isticala. Na stražnjem dijelu nalazila se vrpca koja je povezivala vijenac, a na njoj je pisalo: “Svetost.” Iznad vijenca je bila prelijepa kruna, sjajnija od sunca. Upitala sam ga je li to mjesto na koje je došao kada se uznio sa Zemlje. Rekao je: “Ne, moj dom je Grad, a ovamo sam došao u posjet.” Kretao se po tom svijetu tako slobodno kao da je to njegov dom. Molila sam svojega anđela pratioca da mi dopusti da ostanem na tom svijetu. Nisam mogla podnijeti pomisao da se moram ponovno vratiti na ovaj mračni svijet. A onda je anđeo rekao: “Moraš se vratiti i ako ostaneš vjerna, imat ćeš zajedno sa sto četrdeset i četiri tisuće prednost posjećivati sve svjetove i promatrati djela Božjih ruku.” (Rani spisi, str. 52,53)