“Vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njime. … Jedan od obješenih zločinaca vrijeđao ga: ‘Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!’ Tada drugi progovori i ukori ga: ‘Zar se Boga ne bojiš, ti koji podnosiš istu kaznu? Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluženu plaću za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla učinio.’ Pa nadoda: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!’” (Luka 23,32-42)
Neobično mjesto za razgovor. Tri gola, krvava čovjeka borila su se za dah podupirući se stopalima kako bi zrak mogao ući u pluća stisnuta zbog načina na koji su bili prikovani na križ. Teško je zamisliti nevjerojatnije mjesto za važan razgovor. Ali oni su tu — dva prava zločinca i nevini Isus.
Primijetivši kako Ga je ismijavalo mnoštvo, Matej zapisuje da su Ga “isto tako vrijeđali i razbojnici” (Matej 27,44). Međutim, to nije dugo trajalo. Jedan od njih vidio je nešto u Isusu što je površnoj gomili promaklo.
Ali to ne vidi i drugi razbojnik koji sarkastično izgovara: “Budući da si čuveni Krist, zašto nešto ne učiniš? Zašto ne spasiš sebe i nas ako možeš?”
U tom trenutku prvi razbojnik još jednom upućuje pogled prema Isusu i prisjeća se što je čuo o Njegovim djelima izlječenja i milosti. Upravo tada se budi vjera i plamen nade.
Ruganje na križu nije bilo zanemarivo i beznačajno. Ali sada nastupa vapaj osvjedočenja od strane osobe koja je vidjela dalje od onoga što se vidi izvana. “U ranjenom, ismijavanom i raspetom Isusu vidio je Božje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. U njegovu je glasu bila pomiješana nada s boli, kad se ova bespomoćna, umiruća duša predala Spasitelju koji je umirao. ‘Isuse, sjeti me se’, povikao je, ‘kada dođeš u svoje kraljevstvo!’” (Isusov život, str. 622)
Očaj i nada. Beznađe i vjera. Grešnost i nove mogućnosti. Sve ove misli i osjećaji prolaze kroz njegov um dok Duh Sveti osvjedočuje njegovo srce i daruje mu silu da govori za Krista.
Ti isti osjećaji trebaju preplaviti našu dušu dok gledamo Isusa kako visi na križu. Tek kad se konačno predamo i uvidimo beznadnost svojeg stanja, spremni smo napustiti svoje putove u kraljevstvo i predati se Njegovoj bezgraničnoj milosti da nas povede u svoje kraljevstvo.
Preporučujemo:
