“Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, muževno se držite, budite jaki!” (1. Korinćanima 16,13)
Moći ćeš učiniti mnogo veće i utjecajnije djelo ako stekneš smireno povjerenje u Boga i ne budeš napet, zabrinut i uznemiren kao da Isus leži u grobu, kao da nemaš Spasitelja. On je uskrsnuo … uzašao je na Nebo i sada je tvoj Zagovornik pred Božjim prijestoljem. …
Isusovi sljedbenici ne trebaju se čuditi ako postanu dionici s Kristom u Njegovim stradanjima. Kako Krist može smatrati posebnim one za koje je učinio tako mnogo, platio beskrajnu cijenu, a oni uopće ne cijene veliki dar koji im je dao. Djelo Kristovih predstavnika bit će slično djelu njihovog Otkupitelja. Oni ne trebaju gledati na sebe niti se oslanjati na sebe. Ne trebaju previsoko cijeniti svoje napore. Međutim, kad vide da drugi ne cijene njihove napore toliko kao oni sami, počinju misliti da ni ne trebaju ulagati toliki trud. Ali upravo to neprijatelj hoće. Mi ne živimo za ljude, već za Boga. Bog ocjenjuje punu vrijednost našeg rada. Bog ocjenjuje plemenitost karaktera i cijenili to ljudi ili ne, to je ono što će ostati i kad čovjeka više ne bude. Kad ne ostane ništa više što bi čovjek mogao učiniti pod suncem, primjer koji je ostavio, zlatne riječi koje je izgovarao ostaju za sva vremena, za čitavu vječnost. Taj utjecaj po uzoru na božanski obrazac nikad ne umire. Njegov život je povezan s Bogom.
Svi mi vršimo utjecaj i naše riječi i djela ostavljaju neizbrisiv dojam. Naša je dužnost da ne živimo za sebe, već za dobro drugih — da se ne povodimo za osjećajima, već da budemo svjesni da je naš utjecaj sila na dobro ili na zlo. Bog želi da oni koji rade za Njega budu onakvi kao što je David rekao Salomonu: “Pokaži se čovjekom.” (1. o kraljevima 2,2) …
Bog nije zadovoljan kada se bilo tko od Njegovih predstavnika brine, iscrpljuje i prekomjerno troši tako da ne širi slatki miris Neba u svojem životu. Mi imamo samo jedan život. Isus je došao na ovaj svijet da bi nas naučio kako da živimo kako bismo pokazali nebeski karakter. Nikad ne smijemo postati malodušni jer bi to bilo mnogo gore i za nas i za one koji se nalaze u našoj sferi utjecaja. Bog zahtijeva od nas da se pod pritiscima i kušnjama ponašamo dostojanstveno. Čovjek boli, upoznat s tugom stoji pred nama kao uzor. “Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21) (Letter 78, 10. veljače 1885. — Pismo Danielu T. Bourdeauu, jednom od prvih evanđeoskih radnika u Europi)