„Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.“ (Luka 2,51)
Isus je sebe proglašavao Sinom Vječnoga. … Prvi posjet Hramu probudio je u Njemu nove želje. Za neko vrijeme izgubio je iz vida sve svoje zemaljske obveze, ali, iako je postao svjestan svojega božanskog poslanja i svojeg jedinstva s Bogom, nije se odupirao autoritetu svojih roditelja. Na njihov zahtjev vratio se s njima kao odani, poslušni sin i pomagao im u životnim naporima. Zakopao je u srce tajnu svojeg budućeg poslanja, pokorno čekajući sve do početka svoje javne službe da objavi svijetu da je Mesija. Pokoravao se roditeljskoj disciplini još osamnaest godina od trenutka kada je shvatio da je Božji Sin, živio je jednostavnim, običnim životom Galilejca, bavio se tesarskim zanatom. … Trideset godina pokoravao se roditeljskim zabranama. …
Sasvim je uobičajeno da djeca, čak i djeca kršćanskih roditelja, iako nisu prešla ni dvanaest godina, smatraju da im se mora dopustiti da slijede svoje želje. Roditelji puštaju da ih djeca vode, umjesto da oni vode djecu. … Upravo zato mnogi mladi postaju sebični i lijeni; tašti su, oholi i tvrdoglavi. (The Youth’s Instructor, rujan 1873.)
Kada gledamo na Kristovo samoodricanje, na suzdržavanje od svega što bi moglo ugroziti Njegov dobar glas, na predano svakidašnje bavljenje skromnim pozivom, kakvim prekrasnim svjetlom zrači Njegov život! Kako je jasno pokazan put kojim djeca i mladi trebaju ići! … Isus nije ništa manje bio Božji Sin u svojem skromnom domu, u svojoj pokornosti roditeljima, nego kad Ga je Bog izdvojio objavljujući sa svojeg vječnog prijestolja: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj.“ (The Youth’s Instructor, 14. srpnja 1892.)
Kristov život osigurava vječni blagoslov životu radosnog pokoravanja roditeljskim zabranama i životu tjelesne i duševne marljivosti. (The Youth’s Instructor, rujan 1873.)
Preporučujemo:
