“Kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.” (Titu 2,13)
Mi smo adventisti. Mi čekamo pojavljivanje našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista i volimo razmišljati o tome. Znamo u koga smo vjerovali, i bez straha povjeravamo svoje duše Njemu dok ne dođe tog dana. Mi se ne ponižavamo kada priznamo da smo adventisti. … Mi vjerujemo da je subota četvrta zapovijed jer je to jasno napisano i to je osnova našeg vjerovanja. Neka se nitko od nas ne osjeća neugodno zbog ovoga. … Mi ne prihvaćamo autoritet ljudskih savjeta, nego idemo još dalje, do nebeskog savjeta. “Dovijeka, Gospode, riječ tvoja stoji na nebesima.” (Psalam 119,89 — Varaždinska Biblija) Mi se pozivamo na “tako kaže Gospodin”. Ovdje stojimo. Doktrinu koja nema “tako kaže Gospodin” može prihvatiti čitav svijet, ali to ne znači da je ona ispravna. … Ako želimo znati put na Nebo, moramo proučavati Bibliju, a ne teorije koje je smislio čovjek ili ljudska nagađanja. … Mi se ne stidimo nazivati adventistima sedmoga dana, jer je to najbolji naziv koji možemo imati. Mi čekamo drugi dolazak našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Ljudi mogu prezirati i ismijavati našu vjeru, ali nas ovo ne treba iznenaditi. Sve to ne čini istinu pogrešnom, niti oni od pogrešnog stvaraju istinu. Mi stojimo čvrsto i nepokolebljivo na temelju Božje riječi. … U našim mislima uvijek mora biti vječna stvarnost, i tada će nam privlačnosti ovoga svijeta izgledati bezvrijedne. … Mi smo putnici i stranci koji očekuju, nadaju se i mole se za blaženu nadu, slavno pojavljivanje našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Ako vjerujemo u ovo i živimo po tome, ova vjera i nada nadahnut će nas na energična djela, na žarku ljubav jednih prema drugima, na sveto življenje Bogu na slavu; i … kakva će se jasna crta razdvajanja vidjeti između nas i svijeta! (Manuscript Releases 39, 1893.)