Jutarnji stih

Pomažući drugima dobivamo blagoslov

„Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.“ (Izreke 11,25)

Mnogima je život mučna borba. Osjećaju svoje nedostatke, nesretni su i bez vjere. Smatraju da nemaju na čemu biti zahvalni. Ljubazna riječ, pogled pun sućuti i razumijevanje bili bi mnogima koji se bore i koji su osamljeni kao čaša hladne vode žednoj duši. Riječ sućuti ili čin dobrote olakšat će terete koji tako teško pritišću umorna pleća. A svaka riječ i svako djelo nesebične dobrote izraz su Kristove ljubavi prema izgubljenom čovječanstvu.

Milosrdni će biti pomilovani. „Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.“ (Izreke 11,25) Samilosna duša uživa slatki mir. Život ispunjen nesebičnom službom za dobro drugih njoj je blažena nagrada. Duh Sveti koji prebiva u duši i utječe na život, smekšat će tvrda srca i probuditi suosjećajnost i nježnost. Ono što posijete, to ćete i žeti. (Misli s Gore blaženstava, str. 26,27)

Doći će vrijeme kada će se Zemlja zaljuljati kao pijan čovjek i premjestit će se kao koliba (Izaija 24,20). Ali će se misli, namjere i djela Gospodnjih radnika, iako sada nevidljivi, pojaviti u veliki dan konačne osvete i nagrade. Ono što je sada zaboravljeno, pojavit će se tada kao svjedok nagrade ili osude.

Ljubav, uslužnost i požrtvovnost nikada nisu izgubljene. Kad se Božji izabranici preobraze iz smrtnog u besmrtno, pokazat će se njihove dobre riječi i djela i sačuvati za vječna vremena. Nijedno djelo nesebične službe, koliko god bilo malo ili jednostavno, neće nikad biti izgubljeno. Zaslugom Kristove uračunate pravednosti miris takvih riječi i djela bit će zauvijek sačuvan. (Manuscript 161, 1897.)

 

Preporučujemo: