“Nije li riječ moja poput vatre — riječ je Jahvina — i nije li slična malju što razbija pećinu?” (Jeremija 23,29)
Gospodin želi da Njegova djeca izvrše ulogu koja im je dodijeljena i da budu u miru jedan s drugim u Kristu, Davatelju mira. Kada Krist prebiva u našem srcu, snage cijelog bića rade u jedinstvu i skladu. Čitav čovjekov razum i sklonosti, znajući da trebaju uraditi svoj dio, udružuju se u zajedničkom naporu. Poput kralja na svojem prijestolju, razum upravlja strojem u pogonu.
Možda mnogo toga morate poduzeti u izgradnji vašeg karaktera, možda ste poput neobrađenog kamena koji je potrebno isklesati i izglačati prije nego što će biti spreman popuniti mjesto u Božjem hramu. Ne trebate biti iznenađeni ako Bog čekićem i dlijetom odsječe vaše karakterne nedostatke kako biste bili pripravni zauzeti mjesto koje On ima spremno za vas. Nijedno ljudsko biće ne može ostvariti to djelo. To može učiniti jedino Bog. Pritom budite sigurni da On neće zadati nijedan beskorisni udarac. Svaki Njegov udarac zadan je iz ljubavi i s ljubavlju, za vašu vječnu dobrobit i sreću. Bog poznaje vaše slabosti i radi na tome da vas obnovi, a ne da vas uništi.
Zbog čega se okrećemo od božanske mudrosti ljudskoj? Bog uviđa da Ga obeščašćujemo. On zna da u ljudima nećemo pronaći nikakvu utjehu za svoje patnje i žali nas jer nam je ona toliko potrebna, a ipak nismo voljni Njega učiniti svojom uzdanicom i nositeljem našeg tereta. Zna da ljudska bića preziru ljubav i milost koje su im dane, i s tugom izjavljuje: “Ali vi nećete da dođete k meni da primite život.” (Ivan 5,40)
Naše nepovjerenje uvreda je za Onoga koji je tako mnogo učinio za nas. On nikada neće zanemariti one koji Mu prilaze. O siromašnoj, nemirnoj duši, umornoj od obraćanja ljudima samo zato da bude izdana i zaboravljena, Krist govori: “Ili u moje nek’ dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5)
Krist želi za svoj narod reći isto što je rekao za Izrael u prošlim vremenima: “Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bješe tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe — riječ je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 16,14). (Manuscript 5, 15. siječnja 1901., “Pomoć u pravo vrijeme”)