"Pomoćnica"

“Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” (Postanak 2,18)
“Nakon stvaranja Adama sva su stvorenja dovedena pred njega da ih on imenuje, i on se pobrinuo da svaka ima druga, ali među njima ‘čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on’. Među svim stvorenjima koja je Bog stvorio na zemlji nijedno nije bilo jednako čovjeku. ‘I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.’ Čovjek nije stvoren da živi sam, on je trebao biti društveno biće. Bez druga prekrasni prizori i ugodan posao u Edenu ne bi mu donijeli savršenu sreću. Čak i zajednica s anđelima nije mogla zadovoljiti njegovu čežnju za razumijevanjem i društvom. Nije bilo nikoga s istom naravi koga bi on volio i tko bi volio njega. Sam je Bog dao Adamu druga. Dao mu je ‘pomoć’ — pomoćnika koji mu je odgovarao, nekoga tko mu je odgovarao kao drug, nekoga tko će biti jedno s njim u ljubavi i razumijevanju. Eva je stvorena od rebra uzeta iz Adamovih prsa, upućujući na to da ga ona ne treba nadzirati kao gospodar, niti treba biti podređena, već jednaka s njim, da je voli i štiti. Kao dio čovjeka, kost od njegovih kostiju, meso od njegova mesa, ona je bila njegova druga narav iskazujući usko zajedništvo i nježnu odanost koja je trebala obilježavati ovaj odnos. ‘Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje.’ (Efežanima 5,29) ‘Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Postanak 2,24) Bog je proslavio prvi brak. Tako je Stvoritelj svemira bio utemeljitelj ove ustanove. ‘Ženidba neka bude u časti.’ (Hebrejima 13,4) Brak je bio jedan od prvih Božjih darova čovjeku, i jedna od dviju ustanova što ih je nakon pada Adam ponio sa sobom izvan rajskih vrata. Kad se njegova načela uvide i slušaju, brak je blagoslov, on čuva čistoću i sreću ljudskog roda, ispunjava čovjekove društvene potrebe i uzdiže njegovu tjelesnu, umnu i moralnu narav.” (Patrijarsi i proroci, str. 26,27)