“Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!” (Matej 5,5)
“Blago krotkima.” Poteškoće s kojima se srećemo mogu se znatno umanjiti tom krotkošću koja je skrivena u Kristu. Ako imamo poniznost svojega Učitelja, uzdići ćemo se iznad prijezira, predbacivanja i neprilika kojima smo svakodnevno izloženi, i oni će prestati sumornošću zasjenjivati naš duh. Najuzvišeniji dokaz o plemenitosti jednog kršćanina je vladanje samim sobom. Onaj tko pred zlostavljanjem ili surovošću ne sačuva blag i postojan duh, lišava Boga prava da u njemu otkrije savršenstvo svojega karaktera. Poniznost srca sila je koja donosi pobjedu Kristovim sljedbenicima; ona je obilježje njihove veze s gornjim dvorovima.
“Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna.” (Psalam 138,6) Bog nježno promatra one koji otkrivaju krotak i ponizan Kristov duh. Svijet ih možda promatra s prijezirom, ali u Božjim očima oni imaju veliku vrijednost. Propusnicu za nebeski dvor neće dobiti samo mudri, veliki, dobročinitelji, ne samo vrijedni radnici, puni revnosti i neumorne marljivosti. Ne; širom otvoren ulaz imat će siromašni duhom, koji čeznu da Krist svojom prisutnošću boravi u njima, koji su krotkoga srca, čija je najdublja čežnja da čine Božju volju. Oni će biti u mnoštvu onih koji su oprali i ubijelili svoje haljine u Janjetovoj krvi. “Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima.” (Otkrivenje 7,15) …
Milostivi će naći milost, a oni koji su čistoga srca vidjet će Boga. Svaka nečista misao oskvrnjuje dušu, slabi moralni osjećaj i nastoji izbrisati djelovanje Duha Svetoga. Ona pomračuje duhovni vid, tako da ljudi ne mogu gledati Boga. Gospodin može oprostiti, i oprašta grešniku koji se kaje, ali premda nam je oprošteno, duša je povrijeđena. Tko želi jasno razlikovati duhovne istine, mora izbjegavati svaku nečistoću u govoru ili u mislima.
Međutim, Kristove riječi obuhvaćaju više nego samo slobodu od osjetilne nečistoće, više nego slobodu od obrednog oskvrnuća koje su Židovi tako strogo izbjegavali. Sebičnost nas priječi da gledamo Boga. … Jedino će nesebično srce, krotak duh pun povjerenja, vidjeti da je “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama” (Izlazak 34,6). (Isusov život, str. 238,239)