Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Ponovljeni zakon 1

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Ponovljeni zakon 1.

1 Ovo su riječi što ih je Mojsije govorio svemu Izraelu onkraj Jordana, u pustinji, na ravni usuprot Sufu, između Parana i Tofela, te Labana i Hacerota i Di-Zahaba, 2 jedanaest dana hoda od Horeba put gore Seira do Kadeš-Barnee. 3 I dogodi se — četrdesete godine, jedanaestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu — da Mojsije kaza sinovima Izraelovim sve što mu je Gospod za njih zapovjedio 4 nakon što je potukao Sihona, kralja amorejskoga, koji je boravio u Hešbonu, i Oga, kralja bašanskoga, koji je boravio u Aštarotu, u Edreju. 5 Onkraj Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije izlagati ovaj zakon, govoreći: 6 »Gospod, Bog naš, prozbori nam na Horebu govoreći: ‘Dosta ste boravili na ovoj gori. 7 Okrenite se i krenite vi na put! I pođite u amorejsko gorje i u sva susjedna mjesta u ravni, u gorju i u nizini, te na jugu i na obali morskoj, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. 8 Gle, pred vas stavljam ovu zemlju; idite i zaposjednite zemlju za koju se Gospodzakle ocima vašim — Abrahamu, Izaku i Jakovu — da će je dati njima i potomstvu njihovu poslije njih.’« 9 »I rekoh vam u ono doba govoreći: ‘Ne mogu vas nositi sam. 10 Gospod, Bog vaš, umnožio vas je, i danas vas je, evo, kao mnoštvo zvijezda nebeskih. 11 Neka vas Gospod, Bog otaca vaših, umnoži još tisuću puta i nek vas blagoslovi kako je obrekao! 12 Kako ću sam nositi vaš teret i vaše breme i razmirice vaše? 13 Izaberite sebi iz svojih plemena ljude mudre i razborite i umne da vam ih postavim za poglavare.’ 14 A vi ste mi odgovorili i rekli: ‘To što si kazao da se učini, dobro je.’ 15 Stoga uzeh poglavare iz vaših plemena, ljude mudre i umne, i postavih ih vama za glavare: tisućnike i stotnike i pedesetnike i desetnike i vaše plemenske nadglednike. 16 U ono sam doba zapovjedio i sucima vašim govoreći: ‘Saslušajte parbe među braćom svojom i sudite pravedno između čovjeka i brata njegova ili došljaka koji je s njim. 17 Ne gledajte na sudu na lice čovjekovo, saslušajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga, jer sud je Božji. A slučaj koji vam bude pretežak iznesite preda mnom da ga ja saslušam.’ 18 Tako vam u ono doba zapovjedih sve što vam je činiti.« 19 »Onda se zaputismo iz Horeba te prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju što je vidjeste putem prema amorejskom gorju, kako nam je Gospod, Bog naš, zapovjedio. Tako dođosmo do Kadeš-Barnee. 20 Tada vam rekoh: ‘Došli ste u amorejsko gorje što ga Gospod, Bog naš, nama daje. 21 Pogledaj, Gospod, Bog tvoj, preda te je stavio tu zemlju. Pođi, zaposjedni je, kako ti je rekaoGospod, Bog otaca tvojih. Ne boj se i ne strahuj!’ 22 Nato ste svi vi pristupili k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da nam istraže zemlju i donesu nam vijest o putu na koji nam je poći i o gradovima u koje ćemo ući.’ 23 I ta besjeda učini se dobrom u mojim očima, zato uzeh između vas dvanaestoricu ljudi, po jednoga iz svakogaplemena. 24 A oni krenuše te uzađoše u gorje. Tako dođoše do Eškolske doline i izvidješe je. 25 Uzeše u ruke svoje i neke od plodova one zemlje i doniješe ih k nama. I donoseći nam vijest, rekoše: ‘Dobra je zemlja što nam je Gospod, Bog naš, daje.’ 26 Ali vi ne htjedoste uzaći, nego se pobuniste protiv zapovijedi Gospoda, Boga svojega. 27 Stoga ste mrmljali po svojim šatorima i govorili: ‘Iz mržnje nas Gospod izvede iz zemlje egipatske, da nas preda u ruke Amorejaca te nas zatre. 28 Kamo nam je poći? Braća naša shrvaše nam srce govoreći: Taj je puk veći i viši od nas, gradovi su veliki i utvrđeni do neba; a vidjeli smo ondje i sinove Anakovaca.’ 29 Tada vam rekoh: ‘Ne strepite i ne bojte ih se! 30 Gospod, Bog vaš, koji ide pred vama, sam će se boriti za vas, kako je to u svemu, na vaše oči, činio za vas u Egiptu 31 i u pustinji, gdje si gledao kako te Gospod, Bog tvoj, nosi kao što bi čovjek nosio sina svojega, cijelim putem što ste ga prešli sve dok ne dođoste do ovoga mjesta.’ 32 Ali vi, uza sve to, niste vjerovaliGospodu, Bogu svojemu, 33 koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto gdje ćete taborovati — u ognju noću, a u oblaku danju — kako bi vam pokazao put kojim ćete ići.« 34 »Ali je Gospod čuo glas vaših riječi te se rasrdi i zakle govoreći: 35 ‘Nijedan od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ovu dobru zemlju za koju se zakleh da ću je dati ocima vašim, 36 osim Kaleba, sina Jefuneova — on će je vidjeti; i njemu ću dati zemlju kojom je kročio, i sinovima njegovim, jer je posvema slijedio Gospoda.’ 37 Gospod se zbog vas i na me razgnjevio govoreći: ‘Ni ti nećeš onamo ući. 38 Jošua, sin Nunov, koji stoji pred tobom, on će ući onamo; njega osokoli, jer on će Izraela uvesti u baštinu. 39 A vaša nejačad za koju rekoste da će postati plijen i sinovi vaši koji onoga dana nisu znali što je dobro a što zlo, oni će ući onamo; ta njima ću je dati, i oni će je zaposjesti. 40 A vi se okrenite i zaputite u pustinju put Crvenoga mora.’ 41 Nato odgovoriste i rekoste mi: ‘Mi smo sagriješili protiv Gospoda. Poći ćemo gore i boriti se, sve kako nam je Gospod, Bog naš, zapovjedio.’ I pošto je svaki od vas pripasao svoju bojnu opremu, naumiste poći u goru. 42 A Gospod mi reče: ‘Reci im: Ne idite gore i ne borite se jer ja nisam među vama, da ne budete potučeni pred svojim neprijateljima.’ 43 Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali, nego se oprijeste zapovijedi Gospodnjoj te drsko uzađoste na goru. 44 Ali Amorejci koji su živjeli na onoj gori izađoše pred vas i prognaše vas kako to rade pčele, pa su vas tukli od Seira sve do Horme. 45 A kad ste se vratili, plakali ste pred Gospodom, ali Gospod nije slušao glasa vašega niti je uho k vama priklanjao. 46 Tako u Kadešu ostadoste mnogo dana, prema danima koje ste ondje proveli.«