Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Ponovljeni zakon 2.
1 »Onda se okrenusmo i zaputismo u pustinju put Crvenoga mora, kako mi je govorio Gospod; i mnogo smo dana kružili oko gore Seira. 2 Tada mi Gospod reče govoreći: 3 ‘Dosta ste kružili oko ove gore; okrenite prema sjeveru! 4 A ti puku zapovjedi govoreći: Vi ćete prijeći preko područja svoje braće, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru; oni će, doduše, strahovati od vas, ali vi se dobro pazite. 5 S njima ne zamećite boja jer vam neću dati ni stope njihove zemlje, budući da sam goru Seir Ezavu dao u baštinu. 6 Hranu od njih kupujte za novac, da biste imali što jesti, a i vodu od njih kupujte za novac, da biste imali što piti. 7 Jer Gospod, Bog tvoj, blagoslovio te u svim djelima ruku tvojih. On zna tvoje putovanje po ovoj velikoj pustinji. Ovih četrdeset godina Gospod, Bog tvoj, bio je s tobom; ništa ti nije nedostajalo.’ 8 Tako smo prošli braću našu, sinove Ezavove koji žive u Seiru, putem preko ravni od Elata i od Ecjon-Gabera, pa okrenusmo i pođosmo put Moapske pustinje. 9 Tada mi Gospod reče: ‘Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zametati boja, jer ništa od njihove zemlje neću ti dati u baštinu budući da sam Ar dao u baštinu sinovima Lotovim.’ 10 (Prije su ondje živjeli Emimci, puk velik i brojan, visok kao i Anakovci. 11 I njih se smatralo divovima, kao i Anakovce, ali su ih Moapci nazivali Emimcima. 12 U Seiru su prije živjeli i Horijci, ali su ih sinovi Ezavovi izvlastili i zatrli ih pred sobom pa se nastanili na njihovu mjestu, kako je i Izrael učinio sa zemljom svoje baštine koju mu je Gospod dao.) 13 ‘Sada ustanite i prijeđite preko potoka Zereda.’ I prijeđosmo preko potoka Zereda. 14 A vrijeme što smo išli od Kadeš-Barnee sve dok ne prijeđosmo potok Zered iznosilo jetrideset i osam godina, dok sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za boj nije izumro iz tabora, kako im se Gospodzakleo. 15 Ta i ruka Gospodnja bijaše protiv njih istrjebljujući ih isred tabora dok nisu izumrli. 16 I dogodi se, kad su izumrli svi ljudi sposobni za boj izginuvši isred puka, 17 da mi Gospod kaza govoreći: 18 ‘Ti ćeš danas prijeći moapsku granicu kod Ara. 19 Kad se primakneš nadomak sinovima Amonovim, nemoj ih uznemirivati niti s njima zametati boja; jer zemlju sinova Amonovih neću dati tebi u baštinu, budući da sam je dao u baštinu sinovima Lotovim.’ 20 (I nju se smatralo zemljom divova; u njoj su prije živjeli divovi, ali su ih Amonci nazivali Zamzumimcima. 21 Bijaše to puk velik i brojan, visok kao i Anakovci. Ali Gospod ih uništi pred njima te ih oniizvlastiše i nastaniše se na njihovu mjestu, 22 kako je učinio i sinovima Ezavovim, koji su živjeli u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce te ih oni izvlastiše i nastaniše se na njihovu mjestu do današnjega dana. 23 I Avimce, koji su živjeli po selima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorimci koji su došli iz Kaftora i nastaniše se na njihovu mjestu.) 24 ‘Ustanite, krenite na put i prijeđite preko potoka Arnona. Gledaj, u ruke ti predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju; počni je zaposjedati i zametni boj s njime. 25 Današnjega dana počinjem zadavati strah i trepet od tebe pucima pod čitavim nebom, koji će, kad čuju vijest o tebi, drhtati i strepiti zbog tebe.’« 26 »I poslah glasnike iz Kedemotske pustinje Sihonu, kralju hešbonskomu, govoreći riječima mira: 27 ‘Pusti me da prođem preko tvoje zemlje. Ići ću samo putem ne skrećući ni desno ni lijevo. 28 Hranu mi prodaji za novac, da bih imao što jesti, i vodu mi daji za novac, da bih imao što piti. Samo me pusti da prođem pješice, 29 kao što su mi dopustili sinovi Ezavovi koji žive u Seiru i Moapci koji žive u Aru, dok ne prijeđem preko Jordana u zemlju što ju je Gospod, Bog naš, nama dao.’ 30 Ali Sihon, kralj hešbonski, ne htjede nas pustiti da prijeđemo preko njegova, jer Gospod, Bog tvoj, otvrdnu mu duh i ukruti mu srce da ga preda u tvoje ruke, kao što se vidi idanas. 31 Tada mi Gospod reče: ‘Gledaj, počeo sam ti predavati Sihona i njegovu zemlju. Počni je zaposjedati da bi baštinio zemlju njegovu.’ 32 I izađe Sihon pred nas, on i sav puk njegov, na vojnu kod Jahaca, 33 ali ga Gospod, Bog naš, nama predade te potukosmo njega i sinove njegove i sav puk njegov. 34 Tako smo u ono doba osvojili sve gradove njegove i zatrli ljude i žene i nejačad po svim tim gradovima ne ostavivši nikoga na životu. 35 Samo stoku zadržasmo za se i plijen iz gradova što smo ih osvojili. 36 Od Aroera, što je na obali potoka Arnona, i od grada što je u dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio; sve nam je predao Gospod, Bog naš. 37 Samo zemlji sinova Amonovih nisi se primicao, nigdje uz potok Jabok, ni gradovima u gorju ni igdje gdje je zabranio Gospod, Bog naš.«