“U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u pustinji judejskoj: ‘Obratite se — govorio je — jer je blizu kraljevstvo nebesko!’” (Matej 3,1.2)
Jučer smo upoznali “neuglađenog” Ivana Krstitelja; prevratnika koji čak nije poštovao ni pravilo oblačenja za propovjednike; govornika koji očito nije razumio pravila lijepog ponašanja. Naposljetku, išao je tako daleko da je grmio da se čak i vjernici i vođe na visokim položajima trebaju obratiti. I da Bogu nisu čak ni potrebni — da može načiniti dobre Židove (i adventiste) iz stijene ako se ne poprave.
Ivanova poruka usredotočuje se na glavni zahtjev koji se svakoga dana upućuje svakome od nas: obratite se “za oproštenje grijeha” (Marko 1,4).
Pokajanje je jedna od tih vjerskih riječi koju lako i često koristimo, a da pritom ne shvaćamo njezino stvarno značenje. Većina ljudi miješa osjećaj žaljenja zbog svojih grijeha s pokajanjem.
U knjizi Put Kristu stoji: “Takvi žale što su griješili, čak se prividno mijenjaju samo zato što se boje da će zbog svojih zlih čina morati trpjeti. Ali to nije pokajanje u biblijskom smislu. Oni žale zbog patnji — umjesto zbog grijeha.” (str. 21,22; izd. 2017.)
Halford Luccock je u pravu kada piše da je “pokajanje u Ivanovom propovijedanju značilo cjelovitu promjenu”. Ta riječ “zahtijeva potpunu promjenu stavova, preusmjeravanje volje. … Čak je više i od žaljenja zbog svojih grijeha. To je moralna i duhovna revolucija. Zato je iskreno pokajanje jedna od najtežih stvari na svijetu; pa ipak to je temelj svekolike duhovne promjene i napretka. Zahtijeva potpuni slom oholosti, samopouzdanja, ugleda koji dolazi s uspjehom i one najskrivenije tvrđave, samovolje.”
Pokajanje u Ivanovoj poruci vodilo je k priznanju. I ovdje trebamo biti jasni da priznanje ne počinje time što kažemo Bogu da nam je žao. Početni korak u istinskom priznanju jest da shvatimo sebe. Netko je zapazio da je prvi korak k spasonosnoj milosti prikazan slikom čovjeka koji se jednog jutra brijao. Kada je pogledao svoje lice u ogledalu, iznenada je povikao: “Kakvo čudovište!” Od te izjave polazi priznanje Bogu i drugim ljudima kojima smo učinili nešto nažao.
Ivan sve nas poziva da prestanemo opravdavati svoje postupke i da pođemo na koljena. Nema razlike jesu li naši grijesi pogane ili vegetarijanske (na primjer oholost zbog vrlina ili vjerskog podrijetla) vrste. Svi mi danas trebamo poslušati Ivanov poziv.
Preporučujemo:
