“Zatim opazih prijestolja, i onima što sjedoše na njih bî dana vlast da sude.” (Otkrivenje 20,4)
Božjem će narodu Sotonino zatočeništvo donijeti zadovoljstvo i radost. Prorok kaže: “U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja.” (Izaija 14,3) …
Tijekom tisuću godina između prvog i drugog uskrsnuća odvija se sud nad zlima. Apostol Pavao upućuje na ovaj sud kao na događaj koji slijedi nakon Kristova ponovnog dolaska. “Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin! On će osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca.” (1. Korinćanima 4,5) Daniel objavljuje da će Pradavni, kada dođe, dosuditi “pravdu Svecima Svevišnjega” (Daniel 7,22). U to će vrijeme pravedni vladati kao kraljevi i svećenici Bogu. Ivan u Otkrivenju kaže: “Zatim opazih prijestolja i onima što sjedoše na njih bi dana vlast da sude. … Nego će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.” (Otkrivenje 20,4.6) U to će vrijeme, kako je prorekao Pavao, “sveti suditi svijetu” (1. Korinćanima 6,2). Zajedno s Kristom sude zlima, uspoređujući njihova djela s knjigom zakona, Biblijom, i presuđujući svaki slučaj prema djelima počinjenim u tijelu. Zatim se odmjerava kazna koju zli moraju podnijeti prema svojim djelima; ona se upisuje pored njihovog imena u knjizi smrti.
Krist i Njegov narod sude i Sotoni i njegovim zlim anđelima. Pavao kaže: “Ne znate li da ćemo suditi anđelima?” (1. Korinćanima 6,3) A Juda izjavljuje “kako je ostavio u vječnim okovima, paklenom tamom pokrivene, za sud velikoga Dana anđele koji nisu sačuvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boravište” (Juda 6).
Kad se navrši tisuću godina, dolazi do drugog uskrsnuća. Tada će zli uskrsnuti iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da prime “sud davno napisan”. Tako pisac Otkrivenja, nakon što je opisao uskrsnuće pravednih, kaže: “Ostali mrtvaci ne oživješe dok se nije navršilo tisuću godina.” (Otkrivenje 20,5) A Izaija o zlima kaže: “Bit će skupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni.” (Izaija 24,22) (Veliki sukob, str. 519,520)