““Svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!”“ (Ezekiel 20,20)
Subota treba biti toliko privlačna našim obiteljima da njezin tjedni povratak bude uvijek dočekivan s radošću.
Subotnja škola i bogoslužni sastanak zauzimaju samo dio subote. Preostali dio, koji je odvojen za obitelj, može biti najsvetije i najdragocjenije vrijeme među njezinim satima. (6T 358)
U mislima djece i sama pomisao na dan odmora trebala bi biti povezana s ljepotom stvari u prirodi. … Sretni su otac i majka koji mogu učiti svoju djecu Božjoj pisanoj riječi služeći se ilustracijama s otvorenih stranica knjige prirode; koji se mogu okupljati pod zelenim drvećem, na svježem, čistom zraku, i proučavati Riječ i pjevati hvalu nebeskom Ocu. (Odgoj, str. 224,225)
Kad su vremenske prilike pogodne, neka roditelji hodaju sa svojom djecom preko polja i kroz šumarke. Usred prelijepih slika prirode recite im razlog za uspostavljanje subote. Opišite im Božje veliko djelo stvaranja. Kažite im da je zemlja u trenucima dok je izlazila iz Njegovih ruku bila sveta i prelijepa. Svaki cvijet, svaki grm, svako drvo, odgovarali su svrsi koju im je Stvoritelj namijenio. … Ukažite da je grijeh narušio Božje savršeno djelo, i da su trnje i korov, tuga, bol i smrt, posljedica neposlušnosti prema Bogu. Pozovite ih da uvide kako zemlja, iako narušena prokletstvom grijeha, i dalje otkriva Božju dobrotu. (6T 358)
Ako u sebi budemo njegovali ljepotu duše koja će odgovarati ljepoti prirode oko nas, rodit će se obilna suradnja između božanskog i ljudskog djelovanja. (Letter 132, 1900.)
I dok sunce zalazi, neka glasovi molitava i hvalospjeva obilježe završetak svetih sati i pozovu Božju prisutnost u novi tjedan briga i napora.
Tako roditelji mogu načiniti subotu, kao što bi trebalo biti, najradosnijim danom u tjednu. Oni mogu navesti svoju djecu da je smatraju milinom, danom nad danima, cijenjenom svetinjom Gospodinu. (6T 359)