“Na prvi dan beskvasnih kruhova pristupiše učenici k Isusu te ga upitaše: ‘Gdje hoćeš da ti pripravimo pashalnu večeru?’ On im odgovori: ‘Idite u grad tomu i tomu i recite mu: Učitelj poručuje: Moje je vrijeme blizu. Kod tebe ću provesti Pashu s učenicima svojim.’ Učenici učiniše kako im zapovjedi Isus, i pripremiše mu pashalnu večeru.” (Matej 26,17-19)
Isus se kretao prema križu otkako je prvi put govorio svojim učenicima o svojoj budućoj smrti. Od Njegovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem događaji su se počeli ubrzavati. Židovski vođe smatrali su da je nastupilo vrijeme da Ga ubiju. A Juda je dragovoljno ponudio svoje usluge da im pomogne u toj namisli.
Pasha je na pomolu. Međutim, Isus i Njegovi učenici blagovat će je u četvrtak, večer uoči redovnog pashalnog obroka. U Isusovom slučaju ovo je nužno zato što zna da neće biti živ do petka uvečer. Pashalna janjad bit će zaklana u hramu u petak poslijepodne, upravo u trenutku kada će On umrijeti. Značajan je taj izbor trenutka jer je, kao što kaže Pavao, “žrtvovano naše pashalno janje — Krist” (1. Korinćanima 5,7).
Činjenica da je Isus umro na blagdan Pashe nije bila slučajna. To je bila Božja promisao od samog početka. Pasha ima svoje korijene u vremenu izlaska iz Egipta. Bog ju je uspostavio kao uspomenu na noć kada su Izraelci izišli, kada su sva egipatska prvorođena djeca umrla. Svaka hebrejska obitelj trebala je zaklati janje i poprskati njegovom krvlju dovratnike kao znak da njihov dom treba biti pošteđen kada iznenadna smrt ispuni domove Egipćana. Poškropljena krv sačuvat će ukućane tog doma. Tako je krv pashalnog janjeta poštedjela Božji narod (Izlazak 12). U Novom zavjetu Pasha simbolizira Isusovo djelo.
J. C. Ryle zapaža da je “povezanost između vremena židovske Pashe i vremena Kristove smrti” vrlo značajna. “Ne trebamo ni za trenutak posumnjati da naš Gospodin nije bio slučajno razapet u pashalnom tjednu, već Božjom promisli. … Namjera je bila usmjeriti pozornost židovskog naroda na Njega kao na pravo Božje Janje. U njihov se um trebao usaditi pravi cilj i svrha Njegove smrti.” To je trebao biti znak “otkupljenja i oslobođenja iz ropstva grijeha, što će učiniti naš Gospodin Isus Krist.” Ta sudbonosna Pasha okosnica je povijesti otkupljenja.
Preporučujemo:
