Neće sve završiti s eksplozijom. Neće sve dovršiti s jaukom. Završit će s nezamislivim strahom i neizrecivom radošću. Kako ćete se vi osjećati u posljednjim trenucima zemaljske povijesti? Upravo sada možete otkriti kako da vam to bude najsretniji trenutak u životu.
Posljednje minute povijesti
Kraj će započeti prilično tiho — samo jedan oblak veličine otprilike čovječjega dlana, koji dolazi iz pravca zviježđa Orion. Doduše, u to će se vrijeme mnogo toga događati na Zemlji. Čitavi će narodi biti pogođeni katastrofalnim pomorima i uvučeni u strašne sukobe.
Ali posljednjih nekoliko trenutaka zemaljske povijesti počinje upravo s tim malim oblakom. I prvo što će ljudska bića osjetiti — bit će samo znatiželja.
Netko tko se zatekne na brodu, zapazit će ga promatrajući morski obzor: “Kakav je to neobični oblak?” Izgledat će okrugliji i sjajniji od ostalih oblaka na nebu.
Vidjet će ga i netko tko bude promatrao slijetanje zrakoplova. Spazit će ga i onaj tko bude samo gledao u nebo i sanjario. Svi će u početku biti samo znatiželjni: “Što je to, kakav je to oblak neobičnog izgleda?”
Ali onda će im se oči raširiti u čudu: Izgleda da se taj oblak kreće! Postaje sve veći! Izgleda da juri prema planetu Zemlji! Uskoro će sve više ljudi gledati u nebo. Pokazivat će rukom na oblak i uzvikivati.
Uskoro će osjećati nešto više od znatiželje. Bit će to neki čudan predosjećaj. Nešto u trbušnoj šupljini. Ljudi su i ranije viđali neobične pojave na nebu. Oni znaju za polarno svjetlo, meteorske kiše i prolaske kometa. Ali ovo je nešto drukčije. Bi li to mogla biti svemirska letjelica s nekog drugog planeta? Ili je to možda neki tajanstveni vojni objekt?
Vijest će se prenijeti kao vatra po slami. Mlada majka koja ljuljanjem uspavljuje novorođenče dobiva telefonski poziv od muža koji se nalazi u uredu. Je li već čula? Je li vidjela? Žena brzo prilazi prozoru i gleda gore. Eno ga. Ona čvrsto privija djetešce na svoje grudi.
đaci u školskim dvorištima zaustavljaju igru i gledaju. Radnici na građevinama spuštaju alat i gledaju gore. Sve više i više ljudi u žurbi izlazi van; restorani, tržnice i mjesta za zabavu ostaju prazni.
Oblak postaje sve veći, sjajniji i bliži. Ljudi ne mogu skinuti očiju s njega.
Što je to što vide?
Da, to je ispunjenje obećanja koje je Isus dao! On je rekao svojim sljedbenicima što će se dogoditi odmah nakon što završni poremećaji u prirodi obilježe kraj vremena: “Tada će se ukazati na nebesima znak — Sin čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (Matej 24,30)
Taj oblak na nebu i dalje biva sve veći, jer to je Isus koji ponovno dolazi na Zemlju. Ovom prigodom On ne dolazi kao skromni tesar iz Nazareta niti kao učitelj iz Galileje, već kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima.
Oblak na nebu sve je blistaviji jer ovoga puta Krist dolazi s velikom silom i slavom. Ali ovoga će puta svako ljudsko biće na planetu biti svjedokom Njegovog dolaska.
Apostol Ivan ponavlja ono što je rekao Matej: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli. Zbog njega će proplakati svi narodi na zemlji. Da! Amen!” (Otkrivenje 1,7)
Tijekom tih nekoliko prvih trenutaka, dok se oblak približava Zemlji, sve više i više ljudi prekida svoj posao, sve više i više ljudi podiže glavu, sve više i više ljudi biva obuzeto prizorom — dok na kraju sav svijet ne počne promatrati.
Isus je rekao da će Njegov dolazak biti kao munja koja se pokaže na istoku i bljesne preko cijeloga neba do zapada, zaokružujući tako cijelu zemaljsku kuglu.
Sliku o tome kako bi to moglo izgledati dobivamo donekle za vrijeme Olimpijskih igara, ili za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva. Milijarde ljudi sjede zureći u svoje televizijske prijamnike dok ovi događaji dolaze do njih uživo preko satelita. Kao da je sav svijet uključen u jedan jedini komunikacijski sustav.
Isto tako i drugi Kristov dolazak dolazi do nas uživo, preko Kristovog vlastitog “satelita”. On će se prikazati svemu svijetu, i svatko će uprijeti pogled u nebo.
U početku će to biti samo znatiželja. Zatim čudan predosjećaj. Ali dok se oblak bude približavao, ljudi će ostati bez daha, srce će im kucati brže. Tisuće anđela pokazat će se oko rubova oblaka tvoreći blještavu bjelinu nasuprot plavom nebu. A usred svega toga komešanja ukazuje se Netko — još uvijek previše sjajan da bi se jasno vidio.
Odlučujući trenutak
Za stanovnike planeta Zemlje nastupa odlučujući trenutak. Dok postaje jasno da to sâm Bog dolazi u posjet, čovječanstvo se dijeli u dvije različite skupine. Dotad su svi bili ispunjeni čuđenjem pokušavajući shvatiti što se to događa; ali dok slava Kralja koji se vraća preplavljuje svijet, neki počinju osjećati neizrecivu radost, a drugi nezamislivi strah.
Dok promatraju to novo blistavo Sunce na nebu, neka lica postaju blijeda, a neka koljena počinju drhtati. Ljude zahvaća paničan strah pri pomisli da su proveli cijeli život bježeći od Njegove svete nazočnosti. Oglušili su se o Božje pozive. Zanemarivali su Ga na tisuće raznih načina, a sada je prekasno da odgovore na Njegovu božansku ljubav.
Negdje jedan mladi čovjek ispušta svoju torbu i pada na pločnik. On je živio na tekućoj traci, siguran da će zaraditi svoj prvi milijun prije nego što dostigne trideset petu. No sada shvaća da nije uložio apsolutno ništa u područje života koje je bilo najvažnije. Bogu nije dao nimalo vremena, osim kad je kao mali išao u crkvu.
Nekima će Kristovo javljanje u punoj slavi biti zastrašujuće iznenađenje pa će početi bježati ne bi li umaknuli zasljepljujućoj svjetlosti.
Apostol Ivan vidio je u viđenju reagiranje te skupine. On opisuje ponašanje tih ljudi u jednom od najslikovitijih i najpotresnijih tekstova u cijeloj Bibliji: “Zemaljski kraljevi, velikaši, vojskovođe, bogataši, mogućnici, svi — robovi i slobodni — sakriše se po špiljama i gorskim pećinama, govoreći gorama i pećinama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe, jer dođe veliki dan njihove srdžbe! Tko može opstati?’” (Otkrivenje 6,15-17)
Teret krivnje na srcu čini da se ljudi boje. Njihova ih zla djela optužuju, i oni pokušavaju pobjeći od Boga. Međutim, budući da ne postoji mjesto gdje bi se doista sakrili, oni se nadaju da će pećine pasti na njih i dokrajčiti im život. Osjećaji koji ih preplavljuju navode ih na samoubojstvo. Bolje je da sve to prekinu nego da se suoče s Kraljem na prijestolju.
Njihovim očajnim molitvama biva udovoljeno. Pismo kaže da će zli biti uništeni “sjajem [Kristovog] dolaska” (2. Solunjanima 2,8). Njihov nepodnošljivi strah završava smrću. To će iskusiti jedna skupina prigodom završnih trenutaka zemaljske povijesti.
Međutim, iskustvo druge skupine je potpuno drukčije.
Trenutak radosti
Negdje ispred jednostavne stambene zgrade mlada žena uzima svojega sinčića i podiže ga u naručje. “Vidi, Luka,” uzvikuje, “On dolazi!” To se uistinu događa. Isus dolazi! Ova žena na svojim rukama nosi ožiljke od dugogodišnje uporabe droga, a na svom srcu ožiljke od mnogih raskinutih veza.
Ipak, ta žena imala je vjeru koja je rasla. U svome beznađu stavila je svoj život u ruke Isusa Krista. Prihvatila Ga je kao Spasitelja i, iako nije mogla dati mnogo, dala je sve.
A sada On dolazi, iznad nje je na nebu, i u tom trenutku ona zna da je izbavljena — da preostaje samo još nekoliko trenutaka do vječnosti. Ona počinje razmišljati kakav će život biti na Nebu i obuzima je neizreciva radost. Suze joj teku niz lice.
Negdje, šećući obalom, stariji par oslanja se jedno na drugo dok gledaju gore. Pokušavaju govoriti, ali ne mogu; samo potvrđuju glavom u čudu. Ipak osjećaju neizrecivu povezanost u vjeri koju dijele. Ona ih je provela kroz štošta: kroz vrijeme financijskih poteškoća i bolesti, vrijeme kad su njihova djeca odbacila njihovu vjeru, kad su bili bolesni i razočarani.
Izgledalo je kao da je Bog u nekim tragedijama sklanjao od njih svoje lice, ali su se čvrsto držali svoje vjere. Uzdali su se u Boga. Njihov život bio je u Njegovim rukama.
I sad je, napokon, došao dan slave i nebo blista svuda oko njih. Radost koju osjećaju čini da sve njihove nevolje izgledaju lake i privremene.
Kad je apostol Petar pisao o vjernicima koji će primiti spasenje, on ih opisuje kako se raduju “neizrecivom i proslavljenom radosti” (1. Petrova 1,8).
Ona žena i ovaj par dio su skupine ljudi koji željno čekaju susret s Bogom. Oni znaju da su slabi i grešni, ali isto tako znaju da im je oprošteno. Znaju da ih Bog prima po milosti Isusa Krista.
Prije dvije tisuće i osamsto godina prorok Izaija je, gledajući unaprijed taj veliki događaj, riječima punim nade i ohrabrenja opisao osjećaje vjernika koji će gledati gore i vidjeti Isusa kako dolazi: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio: ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9)
Dugo su čekali. I sad se, napokon, ostvaruje ono za čim su čeznuli jer se njihov ljubljeni Spasitelj približava Zemlji. I upravo kad vjernici pomisle da je to najveća radost koja se može doživjeti, dogodit će se još nešto — nešto divno.
Negdje na malom obiteljskom groblju u vjetrovitoj preriji otvara se zemlja. Cvijeće koje je rastužena majka položila na spomenik pomaknuto je u stranu. Otvara se maleni lijes i čuje se dječji glasić. U istom trenutku anđeo se spušta s neba i podiže dijete u naručje. U sljedećem trenutku već je kraj djetetove majke, koja bez riječi upire pogled u nebo.
Majka s nevjericom gleda dijete. Posljednji put kad je gledala, to maleno lice bilo je blijedo i puno boli, gubeći bitku sa smrtonosnom bolešću. Ali sada dijete guče, njegovo je tijelo ponovno rumeno i toplo; oči mu blistaju dok gleda majčino lice. Drhteći, žena uzima djetešce i nježno ga privija k sebi. Onda se okreće da zahvali anđelu, ali on je već odletio na drugi zadatak.
Negdje na gradskom groblju mladi par stoji kraj vlastitih otvorenih grobova. U početku su potpuno zbunjeni zbog sjaja koji ih okružuje. Oni uopće ne znaju kako su se tu našli. Posljednje čega se sjećaju veliki je kamion s prikolicom koji juri prema njima na cesti. Jesu li nekako preživjeli prometnu nesreću? Oni zapažaju svoja imena na nadgrobnim pločama, podižu pogled i dah im zastaje. Čovjek i žena hvataju se za ruke dok usmjeravaju svoj pogled prema nebu.
To je, dakle! Isus Krist dolazi! Onaj kome su predali svoje živote. Sad je sav planet obasjan Njegovom nazočnošću. Sada znaju da se više nikad neće rastati. Svu će vječnost moći rasti u ljubavi.
U nekoliko posljednjih minuta zemaljske povijesti planet će se tresti od mnoštva uskrsnuća. I svuda će se čuti uzvici prepoznavanja; ljudi koji su se voljeli, ali ih je tragedija rastavila, trčat će jedni drugima u naručje.
Slavno sjedinjenje
Vjernici počinju zapažati da njihove stope više nisu na tlu. Odjednom se osjećaju bez težine. Počeli su se uzdizati sa zemlje da bi se pridružili veličanstvenom prizoru u nebu. Mnogi radosni sastanci događaju se, zapravo, u zraku — članovi obitelji koji hrle jedni drugima u zagrljaj, putujući prema Isusu.
I sada je Spasiteljevo lice doista blizu. Izgleda kao da ispunjava cijelo nebo. Radosni glasovi vjernika uzdižu se i pridružuju zvuku trube i glasu anđela koji odjekuju s oblaka.
Trenutak koji je Pavao očekivao došao je! “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli Kristu.” (1. Solunjanima 4,16)
Uzdižu se u susret Gospodaru nad gospodarima, Knezu Mira, Divnom Savjetniku. Uzdižu se da sretnu Stvoritelja svega života u svemiru. Uzdižu se da započnu vječnost s Isusom. Kakva je to neizreciva radost!
Vjernici će morati biti potpuno promijenjeni da bi sve to mogli podnijeti. Oni će biti promijenjeni, kako kaže Pismo, u jedan hip, u trenuću oka. Smrtno ljudsko tijelo pretvara se u besmrtno; oslabljeni umovi i tijela bivaju nanovo stvoreni, savršeni i cjeloviti.
Konačni sastanak s Isusom Kristom događa se upravo nad površinom Zemlje. To su posljednji trenuci, posljednje sekunde ljudske povijesti. Tu počinje vječnost za Božje vjerne sljedbenike.
Vaš izbor
Imajte na umu to slavno sjedinjenje dok razmišljate o ovom predmetu. Gdje ćete se vi naći dok budu istjecale posljednje minute zemaljske povijesti? Što ćete doživljavati? Što ćete osjećati? Hoće li to biti nezamislivi strah — ili neizreciva radost?
Možda ste sada ravnodušni prema Bogu. Možda ne mislite da je vjera toliko važna. Ali jednoga dana, i to uskoro, to će biti nešto najvažnije na svijetu. Jednoga dana, vrlo skoro, cijelo će čovječanstvo na temelju toga biti podijeljeno u dvije skupine, za svu vječnost.
Jedna će skupina doživjeti drugi Kristov dolazak kao strašno iskustvo. Drugi će ga doživjeti kao divno izbavljenje, kao ispunjenje svega za što su živjeli. Jedna će skupina moliti kamenje da padne na njih. Druga će oduševljeno klicati: “Ovo je Bog naš koga smo čekali!”
Molim vas, nemojte odlagati susret s Isusom dok ne bude prekasno. Molim vas, nemojte čekati dok Ga ne ugledate kako dolazi s Neba. Predajte se Isusu danas. Otvorite Mu svoje srce danas; pitajte Isusa postoji li išta u vašem životu što stoji između vas i Njega.
Mnogi vodeći umovi ovoga svijeta uviđaju da je naš svijet na rubu strahovite krize. Oni osjećaju da živimo u posljednjim minutama zemaljske povijesti. Ali ima nade za naš zbunjeni, kaotični planet. Ima nade za naš prenapučeni, zagađeni svijet. Ima nade za naše ulice na kojima vlada kriminal. Ima nade za naša slomljena srca i razbijene obitelji. Isusovo obećanje još vrijedi. On kaže: “Opet ću doći.”
A kada dođe, možete podići pogled i dočekati Ga sretni. Možete pogledati gore i poći Mu u susret s velikim zadovoljstvom i neopisivom radošću.
Mark A. Finley