“A kad Isus dovrši sve te govore, reče učenicima svojim: ‘Znate da je Pasha do dva dana, i Sina Čovječjeg predat će da se razapne.’ U to doba skupe se na vijećanje glavari svećenički i starješine narodne u palači velikog svećenika imenom Kaife, gdje zaključe uhvatiti Isusa na prijevaru i ubiti ga. ‘Ali ne na blagdan — govorahu — da se narod ne pobuni!’” (Matej 26,1-5)
Evanđeoski izvještaj sada brzo napreduje. Još od Petrovog priznanja da je Isus Krist događaji su tekli prema križu dok je Isus nastojao pomoći učenicima da shvate što znači da je On Krist. U tom je zadatku On u velikoj mjeri doživio neuspjeh. Ali im je pružio brojne upute koje će ih osposobiti da sastave sliku kada se sjete Njegovih riječi nakon uskrsnuća.
U međuvremenu trebamo uvidjeti da Isusova smrt nije kraj ili dodatak Njegovom životu. Naprotiv, upravo Njegova smrt daje smisao Njegovom životu. Napokon, Isus je došao na Zemlju “da dadne svoj život kao otkup mjesto svih” (Matej 20,28). Njegova se krv “prolijeva za sve za oproštenje grijeha” (Matej 26,28), i svojom smrću i uskrsnućem On će “izbaviti svoj narod od grijeha njegovih” (Matej 1,21).
Isusova smrt okosnica je Evanđelja. Zato definicija četiriju evanđelja Martina Köhlera kao “izvještaja o stradanju s proširenim uvodima” stavlja naglasak na pravo mjesto.
Kada Isus kreće na posljednje putovanje u Jeruzalem, On završava s poučavanjem i službom liječenja. Ne nalazimo mnogo riječi koje su potekle s Njegovih usana osim onih koje je uputio svojim učenicima, pogotovo na Posljednjoj večeri i dok je molio u Getsemaniju. Zapravo promatramo dramu dok Židovi uz pomoć svojih neprijatelja Rimljana razapinju svojeg Mesiju na križ.
Isus se ne suočava s križem kao igračka vjetra u događajima koji su izvan Njegove vlasti. On zna što će se dogoditi i mogao je odbiti poći na ovo jednosmjerno putovanje u Jeruzalem. Međutim, Biblija pokazuje da je On upravljao onim što se događalo. “Ja dajem život svoj da ga opet uzmem”, govori On svojim učenicima. “Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem.” (Ivan 10,17.18)
Ali iako Isus drži sve u svojim rukama i zna što se događa, to ne znači da druge sile ne pokušavaju ostvariti svoj željeni cilj. “Službeni” Ga je Jeruzalem odbacio i zalagao se za Njegovu smrt.
Preporučujemo:
