Jutarnji stih

Posljednje riječi

“Ovo su posljednje Davidove riječi.” (2. Samuelova 23,1)
“Davidove su posljednje zapisane riječi bile psalam, psalam povjerenja, uzvišenih načela i neprolazne vjere: ‘Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih: Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku. Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom: on je učinio vječan Savez sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja.’ (2. Samuelova 23,1-5) Davidov pad bio je velik, ali je njegovo pokajanje bilo duboko, njegova ljubav vatrena, a vjera snažna. Njemu je bilo mnogo oprošteno i stoga je on mnogo ljubio (Luka 7,48). U Davidovim se psalmima ogleda čitav niz iskustava, od najdublje svijesti o krivnji i osuđivanja samog sebe do najplemenitije vjere i najuzvišenijeg odnosa s Bogom. Zapis o njegovom životu govori da grijeh može donijeti samo sramotu i jad, da Božja ljubav i milost može dosegnuti do najvećih dubina, da vjera može podignuti pokajanu dušu da bude posvojena među Božje sinove. Od svih obećanja koja Njegova riječ sadrži, to je jedno od najsnažnijih svjedočanstava o Božjoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti. … Veličanstvena su obećanja dana Davidu i njegovu domu, obećanja koja pogled usmjeravaju na vječnost i nalaze potpuno ispunjenje u Kristu.” (Patrijarsi i proroci, str. 638,639)


Komentiraj