Posljednji dani Sodome

“Nato se Abraham primače bliže i reče: ‘Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? … Daleko to bilo od tebe, da ubijaš nevinoga kao i krivoga. …. Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?’” (Postanak 18,23.25)
“Abraham je poštovao Boga i Gospodin je poštovao njega upućujući ga u svoje namjere i otkrivajući mu svoje ciljeve. ‘Zar da skrivam od Abrahama što ću učiniti?’ rekao je Gospodin. … Čovjek vjere molio je za stanovnike Sodome. On ih je jednom spasio svojim mačem, a sada ih je pokušao spasiti molitvom. … S dubokim poštovanjem i poniznošću on je iznio svoju molbu. … Premda je sam bio grešnik, molio se za grešnike. Takvim duhom trebaju biti nadahnuti svi oni koji izlaze pred Boga. Abraham je pokazao povjerenje djeteta koje moli voljena oca. Približio se nebeskom vjesniku i gorljivo iznio svoju molbu. Premda je Lot stanovao u Sodomi, on nije sudjelovao u pokvarenosti njezinih stanovnika. Abraham je mislio da u tom gusto naseljenom gradu mora biti drugih štovatelja istinitog Boga. U svjetlu ovoga on se molio: ‘Daleko to bilo od tebe, da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni sudac svega svijeta ne radi pravo?’ Abraham nije pitao samo jednom, već mnogo puta. Postajući sve hrabriji kako su mu zahtjevi ispunjavani, on je nastavio dok se nije uvjerio da će grad biti pošteđen ako se nađe samo deset pravednika. Abrahamovu je ljubav nadahnjivala ljubav prema dušama koje su propadale. Premda je mrzio grijehe tog pokvarenog grada, čeznuo je za tim da grešnici budu spašeni. Njegovo iskreno zanimanje za Sodomu pokazuje brigu koju mi trebamo imati prema nepokajanima. Mi trebamo mrziti grijeh, a sažalijevati i voljeti grešnike. Svuda oko nas su duše koje odlaze u propast jednako beznadnu i strašnu kao ona koja je zadesila Sodomu. Svakog je dana za neke kušnja okončana. Svakog sata neki se nađu izvan dosega milosti. Gdje su glasovi upozorenja i moljenja koji pozivaju grešnike da bježe od ove strašne sudbine? Gdje su ispružene ruke da ih otrgnu od smrti? Gdje su oni koji se poniznošću i ustrajnom vjerom mole Bogu za njih?” (Patrijarsi i proroci, str. 108,109)