“Tada Isus održa besjedu narodu i svojim učenicima te im reče: ‘Na Mojsijevu stolicu zasjeli su književnici i farizeji. Vršite i držite sve što vam reknu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima, jer govore, a ne vrše! Oni vežu teška bremena koja se jedva mogu nositi te ih stavljaju ljudima na pleća, a sami ih neće ni prstom pokrenuti. Sve što čine čine zato da ih vide ljudi.’” (Matej 23,1-5)
Verbalni vrhunac Isusovog sukoba s književnicima i farizejima odigrava se u 23. poglavlju Evanđelja po Mateju. Do tog trenutka On je pokušao sve što je mogao ne bi li ih probudio, ali uzalud. Isteklo je vrijeme za blage riječi i zaobilaznu taktiku. Isus u svojoj ljubavi sada vrši frontalni napad. Njegovo vrijeme istječe, a oni Ga još nisu čuli.
Dvadeset treće poglavlje Evanđelja po Mateju podijeljeno je u tri odlomka koji obrađuju istu temu. Od 1. do 12. retka, gdje se govori u trećem licu, izneseno je pet osobina zbog kojih Isus ukorava književnike i farizeje. Međutim, prije nego što ih je iznio, Isus naglašava koliko je važna dužnost književnika i farizeja. Oni su “na Mojsijevu stolicu zasjeli” (redak 2). Imaju uzvišenu prednost i odgovornost da Njegov narod poučavaju Božju riječ. Upravo u svjetlu te svete i važne uloge moramo sagledati njihove nedostatke. Njihove su pogreške ozbiljnije zbog položaja koji su zauzimali.
Prije nego što se osvrnemo na negativne osobine opisane u ovom poglavlju, trebamo priznati da nisu svi farizeji bili toliko loši kao oni koji su ovdje prikazani. Sami farizeji osuđivali su svoje manje odgovorne pripadnike kao što je i Isus činio.
Na umu trebamo imati i činjenicu da kršćanski vođe i laici često oponašaju osobine farizeja. Iako su farizeji činili povijesnu stranku u judaizmu, njihov je duh bio ukorijenjen u ljudskoj naravi. Prema tome, mi kršćani trebamo čitati kritike iz 23. poglavlja Evanđelja po Mateju imajući sebe na umu.
Kad god ne provodimo u djelo ono što propovijedamo (redak 3), kada u svojem životu ne izvršavamo ono što određujemo drugima (redak 4), kada se hvalimo svojim vjerskim postignućima (redak 5), kada uživamo u počasnim naslovima i ukazivanju poštovanja (redci 6-10) i kada ne shvaćamo da je naša služba poziv na požrtvovnu službu a ne na uzvišeni položaj (redci 11.12), ponašamo se kao najgori farizeji, a ne Isusovi sljedbenici.
Pomozi mi, Gospodine, da se suočim sa svojim nedostacima u svjetlu Tvojeg života i Riječi.
Preporučujemo:
