Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Postanak 24

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 24.

 

1 I ostarje Abraham, zađe u godine. A Gospod je Abrahama blagoslovio u svemu. 2 I reče Abraham svom najstarijem sluzi u domu svojemu koji je upravljao svime što je njegovo: »Stavi sad ruku svoju pod moje stegno 3da te zakunem Gospodom, Bogom neba i Bogom zemlje, da sinu mojemu nećeš uzeti za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, među kojima ja boravim, 4 nego ćeš otići u moju zemlju i u rod moj i dobaviti ženu sinu mojemu Izaku.« 5 A sluga mu reče: »Možda žena ne ushtjedne poći za mnom u ovu zemlju. Hoću li onda sina tvojega odvesti ­natrag u zemlju iz koje si otišao?« 6 No Abraham mu reče: »Pazi da ne vodiš onamo sina mojega! 7 Gospod, Bog nebeski, koji me odveo iz kuće oca mojega i iz moje rodne zemlje, i koji mi prozbori i koji mi se zakle govoreći: ‘Tvojemu ću potomstvu dati ovu zemlju’, on će svog anđela poslati pred tobom te ćeš odande sinu mojemu dobaviti ženu. 8 Ako pak žena ne ushtjedne poći za tobom, onda si slobodan od ove moje zakletve; samo ne vodi onamo sina mojega!« 9 Nato sluga stavi svoju ruku Abrahamu, gospodaru svojemu, pod stegno te mu se zakle za tu stvar. 10 I uze sluga deset deva od deva go­spodara svojega pa krenu; jer sva dobra gospodara njegova bijahu mu u ruci. I diže se pa se zaputi u Mezopotamiju, u grad Nahorov. 11 I pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca vode, u večernje doba, doba kad žene izlaze zahvaćati vodu. 12 I reče: »Gospode, Bože mojega go­spodara Abrahama, molim te, izađi mi danas u susret i mojemu gospodaru Abrahamu milosrđe iskaži!13 Evo, ja stojim kod izvora vode, a kćeri ljudi onoga grada izlaze zahvaćati vodu. 14 Pa neka djevojka kojoj reknem: ‘Molim te, nagni svoj vrč da se napijem!’, a ona kaže: ‘Pij, a i deve ću tvoje napojiti!’, bude ona koju si odredio za slugu svojega Izaka. I po tome ću znati da si gospodaru mojemu milosrđe iskazao.« 15 I dogodi se, prije no što on završi s govorom, kad gle, Rebeka — koja se rodi Betuelu, sinu Milke, žene Nahora, brata Abrahamova — izađe s vrčem svojim na svojemu ramenu. 16 A djevojka bijaše veoma pristala izgleda, djevica koju nijedan muškarac ne bijaše poznao. I siđe ona k izvoru pa napuni vrč svoj te dođe gore. 17 A sluga joj potrča ususret te reče: »Molim te, daj mi da popijem malo vode iz tvojega vrča!« 18 Ona pak reče: »Pij, gospodine,« pa brzo spusti svoj vrč na ruku svoju i dade mu piti. 19 A kad mu presta davati piti, reče: »Lije­vat ću i devama tvojim dok ne prestanu piti.« 20 I brzo izli vrč svoj u pojište pa ponovo otrča na studenac da zahvati. Tako nahvata svim njegovim devama. 21 A čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Gospod učinio njegov put uspješnim ili nije. 22 I dogodi se, kad su deve prestale piti, da čovjek uze zlatnu grivnu, pola šekela tešku, i dvije narukvice za ruke njezine, deset šekela zlata teške, 23 te reče: »Čija si ti kći? Kaži mi, molim te, ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?« 24 A ona mu reče: »Ja sam kći Betuela, sina Milkina, kojega ona rodi Nahoru.« 25 Još mu reče: »Ima u nas i slame i krme u izobilju, a i mjesta za prenoćište.« 26 Tada se čovjek pokloni te iskaže štovanje Gospodu. 27 I reče: »Blagoslovljen Gospod, Bog mojega gospodara Abrahama, koji mojemu gospodaru ne uskrati svojega milosrđa i vjernosti svoje! Mene je Gospod doveo putem u dom braće gospodara mojega.« 28 A djevojka otrča pa ispripovjedi sve ovo u kući majke svoje. 29 Rebeka pak imaše brata, a ime mu Laban. I Laban otrča van, k čovjeku kod izvora. 30 I dogodi se da on, kad vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje, i kad ču riječi Rebeke, sestre svoje, kako reče: ‘Tako mi je čovjek govorio’, pođe k tom čovjeku. I gle, čovjek stajaše kod deva na izvoru. 31 I reče: »Uđi, blagoslovljeni od Gospoda! Što stojiš vani kad sam ja pripravio kuću i mjesto za deve.« 32 Tako čovjek uđe u kuću. A Laban rastovari deve pa dade devama slame i krme, a njemu vode da opere svoje noge i da operu noge ljudi koji bijahu s njim. 33 Ali kad su preda nj stavili hranu, on reče: »Neću jesti dok ne kažem što imam kazati.« A Laban reče: »Kazuj!« 34 Tada reče: »Ja sam sluga Abrahamov. 35 A Gospod je silno blagoslovio mojega gospodara te se on obogatio. Nadavao mu je i ovaca i goveda, i srebra i zlata, i slugu i sluškinja, i deva i magaraca. 36 A Sara, žena mojega gospodara, rodi sina gospodaru mojemu pošto je ostarjela; i on mu dade sve što je njegovo. 37 A mene moj gospodar zakle govoreći: ‘Ne uzimaj sinu mojemu za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, u čijoj zemlji ja boravim, 38 nego otiđi u dom oca mojega i u rod moj i dobavi ženu sinu mojemu.’ 39 A ja rekoh gospodaru svojemu: ‘Možda žena ne pođe za mnom.’ 40 No on mi reče: ‘Gospod, pred kojim sam hodio, poslat će s tobom anđela svojega i uspješnim učiniti put tvoj, te ćeš dobaviti ženu sinu mojemu iz mojega roda i iz doma oca mojega. 41 Od moje ćeš zakletve slobodan biti onda kada dođeš k rodu mojemu; ako li ti je ne dadu, od moje si zakletve oslobođen.’ 42 I dođoh danas na izvor pa rekoh: ‘Gospode, Bože mojega gospodara Abrahama, ako sad uspješnim učiniš put moj kojim sam ja hodio, 43 ja, evo, stojim kod izvora vode pa neka se zbude da djevica koja dođe zahvatiti vode, a ja joj kažem: ‘Molim te, daj mi da popijem malo vode iz tvojega vrča!’, 44 pa koja mi rekne: ‘Pij i ti, a i devama ću tvojim zahvatiti!’ — ona neka bude žena koju je Gospod odredio sinu gospodara mojega.’ 45 Prije nego što sam ja prestao govoriti u srcu svojemu, kad gle, dođe Rebeka s vrčem svojim na svojemu ramenu pa siđe k izvoru i zahvati. A ja joj rekoh: ‘Molim te, daj mi piti!’ 46 A ona brzo skinu sa sebe svoj vrč te reče: ‘Pij, a i deve ću tvoje napojiti!’ I ja se napih, a ona i deve napoji. 47 Nato je upitah i rekoh: ‘Čija si ti kći?’ A ona reče: ‘Kći sam Betuela, sina Nahorova, kojega mu rodi Milka.’ Tada joj stavih grivnu na nos, a narukvice na ruke njezine. 48 I poklonih se te Gospodu štovanje iskazah; i blagoslovih Gospoda, Boga mojega gospodara Abrahama, koji me vodio pravim putom da uzmem kćer brata gospodara mojega za njegova sina. 49 A sad, ako kanite iskazati milosrđe i vjernost gospodaru mojemu, kažite mi; ako li ne, opet mi kažite da mogu okrenuti nadesno ili nalijevo.« 50 Tada Laban i Betuel odgovore i reknu: »Od Gospoda ovo dolazi, ne možemo ti zboriti ni zlo ni dobro. 51 Evo, Rebeka je pred tobom: uzmi je i idi, pa neka bude ženom sinu gospodara tvojega, kako Gospod kaza.« 52 I dogodi se, kad Abrahamov sluga ču riječi njihove, da se do zemlje pokloni Gospodu. 53 Tada sluga izvadi predmeta od srebra i predmeta od zlata te haljina, i dade ih Rebeki. I bratu njezinu i majci njezinoj razda skupocjenih stvari. 54 Potom su jeli i pili, on i ljudi koji bijahu s njim, te prenoćili. I kad ujutro ustadoše, reče: »Pustite me gospodaru mojemu.« 55 A brat njezin i mati njezina rekoše: »Neka djevojka ostane s nama još nekoliko dana, barem desetak; poslije toga neka ide.« 56 No on im reče: »Ne zadržavajte me kad je Gospod moj put učinio uspješnim! Pustite me da idem gospodaru svojemu.« 57 Tad rekoše: »Pozovimo djevojku i doznajmo iz njezinih usta.« 58 Pozvaše dakle Rebeku pa joj rekoše: »Hoćeš li poći s ovim čovjekom?« A ona reče: »Poći ću!« 59 Tako otpraviše sestru svoju Rebeku i dojilju njezinu, te slugu Abrahamova i njegove ljude. 60 I blagosloviše Rebeku i rekoše joj: »Sestro naša, ti budi mati tisućama mirijada, a potomci tvoji zaposjeli dveri onih koji njih mrze!« 61 Nato se digoše Rebeka i sluškinje njezine te zajahaše deve i pođoše za čovjekom. Tako sluga uze Rebeku i ode. 62 A Izak je dolazio s putovanja u Beer-Lahaj-Roj. On je naime boravio u južnim krajevima. 63 I izađe Izak u predvečerje na polje razmišljati. I podiže oči svoje da pogleda, kad gle: dolažahu deve. 64 Tada Rebeka podignu oči svoje, pa kad vidje Izaka, sjaši s deve, 65 jer bijaše rekla: »Tko je onaj čovjek koji poljem ide nama ususret?« A sluga reče: »To je moj gospodar.« Nato ona uze koprenu te se pokri. 66 A sluga pripovjedi Izaku sve što je učinio. 67 Tada je Izak uvede u šator Sare, majke svoje. I uze Rebeku te mu ona posta ženom, i uzljubi je. Tako se Izak utješio poslije smrti majke svoje.


Komentiraj