Postanak 28

11. 02. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 28.

1 Tada Izak dozva Jakova i blagoslovi ga, te mu zapovjedi i reče mu: »Nemoj uzimati ženu od kćeri kanaanskih. 2 Ustani, pođi u Padan-Aram, u dom Betuela, oca majke svoje, pa odande sebi uzmi ženu od kćeri Labana, brata majke svoje. 3 A Bog Svemogući neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i neka te umnoži, da postaneš zbor narodâ. 4 I neka ti poda blagoslov Abrahamov, tebi i potomstvu tvojemu s tobom, da bi baštinio zemlju u kojoj si pridošlica, zemlju koju Bog dade Abrahamu.« 5 Tako Izak otpravi Jakova, i on ode u Padan-Aram Labanu, sinu Betuela Sirijca, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 6 A Ezav vidje da je Izak blagoslovio Jakova i otpravio ga u Padan-Aram da odande sebi uzme ženu, i da mu, blagoslovivši ga, zapovjedi govoreći: »Nemoj uzimati ženu od kćeri kanaanskih«, 7 i da je Jakov poslušao oca svojega i majku svoju te otišao u Padan-Aram. 8 Tako Ezav uvidje da su kćeri kanaanske zlo u očima Izaka, oca njegova. 9 Stoga Ezav ode Jišmaelu te uza žene koje već imaše uze za ženu Mahalatu, kćer Jišmaela, sina Abrahamova — sestru Nebajotovu. 10 A Jakov ode iz Beer-Šebe i zaputi se u Haran. 11 Tako dođe na neko mjesto te ondje prenoći, jer sunce bijaše zašlo. I uze jedan od kamenova s onoga mjesta pa stavi sebi pod glavu i legne na tome mjestu. 12 I usnu san: i gle, ljestve stoje na zemlji, a vrhom svojim do neba dopiru; i gle, anđeli Božji po njima uzlaze i silaze. 13 I gle, nad njima stoji Gospod i govori: »Ja sam Gospod, Bog Abrahama, oca tvojega, i Bog Izakov; tu zemlju na kojoj ti ležiš tebi ću dati i potomstvu tvojemu. 14 A potomstva tvojega bit će kao praha zemaljskoga; i raširit ćeš se na zapad i istok i sjever i jug, a tobom i potomstvom tvojim blagoslivljat će se svi rodovi zemaljski. 15 I gle, ja sam s tobom; i čuvat ću te kamo god pođeš, i dovest ću te natrag u ovu zemlju; jer neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obrekao.« 16 Tad se Jakov probudi oda sna svojega te reče: »Zaista je Gospod na ovome mjestu, a ja nisam ni znao.« 17 I prestraši se te reče: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo nije drugo nego kuća Božja i ovo su dveri nebeske!« 18 I Jakov podrani ujutro te uze kamen što ga bijaše stavio sebi pod glavu pa ga postavi kao stup i po vrhu mu izli ulja. 19 A onome mjestu nadjenu ime Betel, dočim je ime tomu gradu isprva bilo Luz. 20 Tada Jakov učini zavjet govoreći: »Ako Bog bude sa mnom i uščuva me na ovome putu kojim ja idem, i dadne mi kruha da jedem i odjeće da se odijevam 21 te se s mirom vratim u dom oca svojega, onda će Gospod biti moj Bog. 22 A ovaj kamen koji sam postavio kao stup bit će kuća Božja; i od svega što mi budeš davao predano ću ti davati desetinu.«