Postanak 29

12. 02. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 29.

 

1 Tako Jakov podiže noge svoje pa dođe u zemlju sinova Istoka. 2 I pogleda, kad gle: u polju studenac; i gle, bijahu ondje tri stada ovaca, polijegahu oko njega, jer iz toga studenca napajahu stada. I velik kamen bijaše studencu na otvoru. 3 A kad bi se sva stada skupila ondje, otkotrljali bi kamen s otvora studenca i napojili ovce, pa vratili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. 4 I reče im Jakov: »Braćo moja, odakle ste vi?« A oni rekoše: »Mi smo iz Harana.« 5 Nato im reče: »Poznajete li Labana, sina Nahorova?« Pa rekoše: »Poznajemo.« 6 I reče im: »Je li on dobro?« A oni rekoše: »Dobro je; a evo mu dolazi kći Rahela s ovcama.« 7 Tada reče: »Gle, dan je još dug, nije vrijeme da se pribire stoka. Napojite ovce pa idite i napasajte ih.« 8 Ali oni rekoše: »Ne možemo dok se ne skupe sva stada pa svi pastiri zajedno otkotrljaju kamen s otvora studenca da napojimo ovce.« 9 I dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama oca svojega. Ona naime bijaše pastirica. 10 I dogodi se, kad Jakov ugleda Rahelu, kćer brata svoje majke Labana, i ovce Labana, brata majke svoje, da se Jakov primakne i otkotrlja kamen s otvora studenca te napoji ovce Labana, brata majke svoje. 11 Onda Jakov cjeliva Rahelu te po­dignu svoj glas i zaplaka. 12 I Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca i da je on sin Rebekin. A ona otrča te dojavi ocu svojemu. 13 I dogodi se, kad Laban doču vijest o Jakovu, sinu sestre svoje, da mu potrča ususret; i zagrli ga, i poljubi ga, te ga uvede u kuću svoju. Tada on ispripovjedi Labanu sve te događaje. 14 A Laban mu reče: »Uistinu, ti si kost moja i tijelo moje!« Tako je proveo s njime mjesec dana. 15 Tada Laban reče Jakovu: »Zar ćeš mi ti, zato što si mi sestrić, besplatno služiti? Kaži mi, što će biti plaća tvoja?« 16 A Laban imaše dvije kćeri: starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj bijaše ime Rahela. 17 I Lea bijaše slabih očiju, a Rahela bijaše lijepa stasa i lijepa izgleda. 18 I Jakov zavoli Rahelu pa reče: »Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.« 19 A Laban reče: »Bolje da je dadem tebi nego da je dadem nekomu drugomu. Ostani sa mnom.« 20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali u očima njegovim, zbog njegove ljubavi prema njoj, one bijahu kao nekoliko dana. 21 Tada Jakov reče Labanu: »Daj mi ženu moju, jer se moji dani navršiše, da uđem k njoj!« 22 I Laban skupi sve ljude onoga mjesta te priredi gozbu. 23 I dogodi se navečer da uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k njemu; i on uđe k njoj. 24 Laban dade i svoju sluškinju Zilpu kćeri svojoj Lei za sluškinju. 25 I dogodi se ujutro, kad ono gle, Lea! Tadon reče Labanu: »Što si mi to učinio! Zar nisam kod tebe služio za Rahelu? Ta zašto si me prevario?« 26 A Laban reče: »Ne ide to tako u našemu mjestu, da se mlađa uda prije prvenice. 27 Dovrši tjedan s njom pa ću ti dati i drugu za službu što ćeš mi služiti još drugih sedam godina.« 28 Jakov tako i učini pa dovrši tjedan s njom. Onda mu dade za ženu i svoju kćer Rahelu. 29 A Raheli, kćeri svojoj, Laban dade svoju sluškinju Bilhu za sluškinju. 30 Tada Jakov uđe i k Raheli. A Rahelu je i volio više nego Leu. Tako mu je služio i drugih sedam godina. 31 A Gospod vidje da je Lea nevoljena te joj otvori maternicu. Rahela pak bijaše nerotkinja. 32 I Lea zače te rodi sina, i nadjenu mu ime Ruben, jer reče: »Ta Gospod je vidio nevolju moju, stoga će me sada muž moj ljubiti.« 33 Pa opet zače i rodi sina, te reče: »Ta čuo je Gospod da sam ja nevoljena pa mi dade i ovoga.« I nadjenu mu ime Šimun. 34 I ponovo zače i rodi sina, te reče: »Sada će se muž moj meni prikloniti. Jer tri sam mu sina rodila!« Zato mu nadjenu ime Levi. 35 I opet zače i rodi sina, te reče: »Ovaj put hvalit ću Gospoda.« Stoga mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.