Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 41.
1 I dogodi se, po isteku dvije godine dana, da faraon usnu; i gle — stajao je kraj rijeke. 2 Kad gle, iz rijeke izađe sedam krava, lijepih i ugojenih; i stadoše pasti među trskom. 3 I gle, poslije njih izađe iz rijeke drugih sedam krava, ružnih i mršavih; i stadoše uz one krave na obali rijeke. 4 Tada ružne i mršave krave proždriješe onih sedam krava lijepih i ugojenih. Uto se faraon probudi. 5 Pa zaspa i usnu drugi put; i gle, sedam klasova, jedrih i lijepih, izraste na jednoj stabljici. 6 I gle, poslije njih uzraste sedam klasova šturih i istočnjakom opaljenih. 7 Tada šturi klasovi progutaše onih sedam jedrih i punih klasova. Uto se faraon probudi, kad gle — bijaše to san. 8 I dogodi se ujutro da mu se duh uznemiri, pa pošalje i dozove sve čarobnjake egipatske i sve mudrace njihove. I faraon im ispripovjedi svoje snove, ali ne bijaše nikoga da ih protumači faraonu. 9 Tad prozbori faraonu glavar peharnički govoreći: »Ja se danas sjetih propusta svojega. 10 Kad se faraon bio razljutio na sluge svoje, baci me u zatvor u kuću zapovjednika straže — mene i glavara pekarskoga. 11 I usnusmo san jedne noći, on i ja; svaki usnu san prema svojemu značenju. 12 A s nama ondje bijaše neki mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže. I mi mu ispripovjedismo, a on nam protumači naše snove; svakomu protumači njegov san. 13 I dogodi se — kako nam protumači, tako se i zbude: mene vratiše na moj položaj, a njega objesiše. 14 Tada faraon pošalje i dozove Josipa. A njega brže–bolje izvukoše iz tamnice pa se obrije i presvuče haljine svoje te dođe k faraonu. 15 Onda faraon reče Josipu: »Usnuo sam san, ali nema nikoga da ga protumači. A ja sam čuo da se za tebe govori da možeš protumačiti san čim ga čuješ.« 16 Nato Josip odgovori faraonu govoreći: »Nije to do mene! Bog će s mirom odgovoriti faraonu!« 17 Tada faraon prozbori Josipu: »U svojemu snu, evo, stojim na obali rijeke. 18 Kad gle, iz rijeke izađe sedam krava ugojenih i lijepih; i stadoše pasti među trskom. 19 I gle, poslije njih izađe drugih sedam krava slabih i veoma ružnih i mršavih. Onako ružnih krava nisam vidio u svoj zemlji egipatskoj. 20 Tada mršave i ružne krave proždriješe onih prvih sedam krava ugojenih. 21 No kad su im ušle u utrobu, nije se vidjelo da su im ušle u utrobu — ta bijahu ružne kao i prije. Uto se probudih. 22 I vidjeh u snu svojemu, i gle — sedam klasova punih i lijepih izraste na jednoj stabljici. 23 I gle, poslije njih uzraste sedam klasova sasušenih, šturih, istočnjakom opaljenih. 24 Tada šturi klasovi progutaše onih sedam lijepih klasova. Rekoh to i čarobnjacima, ali ne bî nikoga da mi to razjasni.« 25 Onda Josip reče faraonu: »Faraonov san — to je jedan san: Bog je objavio faraonu što kani učiniti. 26 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; i sedam lijepih klasova, to je sedam godina. Ovo je samo jedan san. 27 A sedam mršavih i ružnih krava što dolaze poslije njih, to je sedam gladnih godina; i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova bit će sedam gladnih godina. 28 To je ono što sam govorio faraonu: Bog pokazuje faraonu što kani učiniti. 29 Dolazi, evo, sedam godina velikoga obilja svoj zemlji egipatskoj. 30 A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kad će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj; i glad će opustošiti zemlju. 31 Tako se za to obilje u zemlji neće ni znati zbog gladi koja će uslijediti; jer bit će ona vrlo velika. 32 A što se faraonov san dvaput ponovio, to je zato što je Bog tako naumio; i Bog će to uskoro provesti. 33 Zato nek sad faraon potraži čovjeka razborita i mudra te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34 Kad faraon to učini, neka postavi nadglednike u zemlji pa pokupi petinu po zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.35 A oni neka skupljaju svu hranu u tih nadolazećih sedam dobrih godina i neka sabiru žito pod ruku faraonovu te ga pohranjuju po gradovima za hranu. 36 A ta hrana služit će kao pričuva za zemlju kroz sedam gladnih godina što će snaći zemlju egipatsku, da zemlja tijekom gladi ne propadne.« 37 I ovo se učini dobrim u očima faraonovim i u očima svih slugu njegovih. 38 I reče faraon slugama svojim: »Možemo li naći čovjeka kao što je ovaj, u kojemu Duh Božji prebiva?« 39 Onda faraon reče Josipu: »Nakon što je Bog sve ovo tebi obznanio, nema nikogatako razborita i mudra kao što si ti. 40 Ti ćeš biti nad domom mojim i tvojoj će se zapovijedi sav puk moj pokoriti; samo ću prijestoljem biti veći od tebe.« 41 I reče faraon Josipu: »Gle, postavljam te nad svom zemljom egipatskom.« 42 Tada faraon skine svoj pečatnjak s ruke svoje i stavi ga na ruku Josipovu; i odjene mu haljine lanene, i zlatni lančić stavi oko vrata njegova. 43 I posadi ga u kočiju koja bijaše druga poslije njegove te vikahu pred njim: »Na koljena!« Tako ga postavi nad svom zemljom egipatskom. 44 I reče faraon Josipu: »Premda sam ja faraon, bez tvojega dopuštenja nitko neće podići ruku svoju ni nogu svoju u svoj zemlji egipatskoj.« 45 I faraon Josipu nadjenu ime Cafnat-Paneah, a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip proputova zemlju egipatsku. 46 A Josipu bijaše trideset godina kad je stao pred faraona, kralja egipatskog. I kad je Josip otišao ispred faraona, prošao je svom zemljom egipatskom. 47 A zemlja je za sedam godina obilja izobilno rađala. 48 I u tih sedam godina koje bijahu u zemlji egipatskoj on je skupljao svu hranu i pohranjivao hranu u gradove. Pohranjivao je po gradovima hranu s polja koja bijahu u njihovoj okolici. 49 Tako je Josip sabrao veoma mnogo žita, kao pijeska morskoga, sve dok ga ne presta i brojiti, jer mu broja ne bijaše. 50 A prije no što nastupiše gladne godine, Josipu se rodiše dva sina koja mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.51 I prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, »jer mi Bog dade da zaboravim svu svoju muku i sav dom oca svojega«. 52 A drugomu nadjenu ime Efraim, »jer me Bog učini plodnim u zemlji moje nevolje«. 53 Tada se okonča sedam godina obilja koje bijahu u zemlji egipatskoj 54 i počne pristizati sedam gladnih godina, kao što reče Josip. I nasta glad po svim zemljama, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55 Ali kad i sva zemlja egipatska bijaše pritisnuta glađu, puk zavapi faraonu za kruh. Tada faraon reče svima Egipćanima: »Idite k Josipu! Što vam rekne, učinite!« 56 I kad se glad proširila po svem licu zemlje, Josip rastvori sva skladišta te je prodavao Egipćanima; a glad u zemlji egipatskoj posta strahovita. 57 Tako su i sve druge zemlje dolazile u Egipat k Josipu kupiti žita, jer u svim zemljama bijaše strahovita glad.